COVID-19 (Corona Virus Infectious Disease-19) je infektivna bolest koja se po prvi puta pojavila u decembru 2019. godine u Kini. Kao uzročnik ove bolesti identificiran je prethodno nepoznat Coronavirus koji je dobio naziv SARS-CoV-2 (Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus-2). Bolest se tokom sljedećih mjeseci proširila na sve kontinente te je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila globalnu pandemiju 11. 3. 2020. godine. COVID-19 je emergentna bolest čija se epidemiologija, dijagnostika i načini liječenja mijenjaju u koordinaciji sa rezultatima adekvatnih istraživanja koja su još uvijek u toku.
Povećan broj oboljelih u Tuzlanskom kantonu je posljedica nepoštivanja protivepidemijskih mjera i konsekutivne lokalne transmisije virusa koji se interhumano prenosi kapljičnim putem, direktnim i indirektnim kontaktom sa bolesnikom i njegovim izlučevinama (preko kontaminiranih površina). Za sada nije poznato u kojoj mjeri postoji mogućnost prijenosa infekcije feko-oralnim putem, spolnim putem ili putem krvi.
Metoda testiranja virusne ribonukleinske kiseline (PCR test) prvi je izbor za postavljanje COVID-19, koji se koristi u UKC Tuzla. Kao uzorci za testiranje koriste se najčešće uzorci gornjih disajnih puteva dobiveni brisom nosa i orofarinksa. Kao uzorci mogu se koristiti sputum, trahealni aspirat, bronhoalveolarni lavat, krv, urin, stolica i konjunktivalni sekret. Pozitivna serumska specifična IgM antitijela u akutnoj fazi bolesti i porast titra specifičnih IgG antitijela u fazi oporavka se mogu koristiti kao dijagnostički kriteriji za pacijente sumnjive na COVID-19 sa negativnim PCR-testom.
Vrijeme inkubacije (vrijeme između izlaganja virusu i pojave simptoma) je 2-14 dana. Trenutno je poznato da se virus najčešće prenosi od simptomatske osobe, ali postoje slučajevi prijenosa i sa asimptomatske osobe što nije neuobičajeno kod virusnih infekcija.
Virus može uzrokovati blage simptome slične običnoj prehladi (opća slabost, malaksalost, pojačana sekrecija iz nosa, gubitak čula mirisa i okusa…) ili gripi (povišena tjelesna temperatura, kašalj, otežano disanje, bolovi u mišićima, intenzivan umor). U težim slučajevima javlja se masivna upala pluća, akutni sindrom respiratornog distresa, sepsa i septički šok koji nerijetko dovode do smrtnog ishoda.
Prema dosadašnjim analizama slučajeva, COVID-19 u prosjeku u oko 80% slučajeva uzrokuje blagu bolest (bez pneumonije) i većina oboljelih se oporavlja, 14% ima težu, a 6% tešku kliničku formu bolesti. Dosadašnje iskustvo sa našim pacijentima ukazuje da starije osobe i osobe sa komorbiditetom (hipertenzija, srčane bolesti, dijabetes, bolesti respiratornog sistema, maligne bolesti, pretilost) imaju veći rizik razvoja bolesti teže kliničke slike koja zahtijeva bolničko liječenje, nerijetko u jedinicama intenzivnog liječenja, sa većim rizikom smrtnog ishoda.
Virus je pokazao da ima multisistemsko djelovanje te se u pojedinih osoba bolest može ispoljiti neuobičajenom simptomatologijom kao što je promjena mentalnog statusa bez povišene temperature (posebno u starije populacije), proljevom i povraćenjem, pormećajem bubrežne i jetrene funkcije. Prema sada dostupnim informacijama bolest u djece je u najvećem broju slučajeva asimptomatska ili blaga. Još nema dovoljno relevantnih studija o težini bolesti u trudnica.
SARS-CoV-2 se može spontano izgubiti, ali i mutirati u virulentniji ili pak manje virulentan oblik. To su pretpostavke koje čine ovu bolest još uvijek nepredvidivom i zato smo u pristupu svakom bolesniku sa COVID-19 jako oprezni kako ne bismo napravili neki propust koji istom može naškoditi. Za sada nema dovoljno rezultata istraživanja koja bi potvrdili da je virulencija virusa oslabila. Klinika za zarazne bolesti UKC Tuzla trenutno raspolaže sa 60 kreveta u kojima se liječe bolesnici sa COVID-19. Bolesnici sa teškom formom bolesti koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju se liječe u Respiratornom centru u Slavinovićima. COVID-19 je emergentna bolest čija se epidemiologija, dijagnostika i načini liječenja mijenjaju u skladu sa dobivenim rezultatima istraživanja koja su u toku u cijelom svijetu. U liječenju naših bolesnika koristimo preporuke i smjernice od strane SZO i CDC-a, a sve prema procjeni nadležnog infektologa i dostupnosti lijekova, uzimajući u obzir komorbiditete u pacijenata, interakcije primjenjenih lijekova sa drugim lijekovima i moguće neželjene reakcije. Oksigenoterapija je neizostavni dio tretmana naših bolesnika sa COVID-19. U nekim zemljama koristi se i plazma od osoba preboljelih od COVID-19 koja sadrži specifična zaštitna antitijela, ali ona ima krakoročni učinak. U bolesnika se u toku infekcije također prirodno stvaraju specifična antitijela, ali se još uvijek ne zna tačno kolika je njihova zaštitna funkcija.
Obzirom da za sada nema kauzalne terapije niti je vakcina još uvijek dostupna, preventivne mjere imaju krucijalan značaj, vrlo su jednostavne, ali su jako važne i djelotvorne. Naglašavamo da je potrebna odgovornost građana koji treba da poštuju sve protivepidemijske mjere kako bi se što duže održala bar djelimično povoljna epidemiološka situacija i kako bi mogli omogućiti svakom oboljelom adekvatan terapijski tretman. Osnovne protivepidemijske mjere podrazumijevaju: Ruke treba prati često i temeljito sapunom i vodom najmanje 20 sekundi. Kada sapun i voda nisu dostupni može se koristiti dezinfekcijsko sredstvo koje sadrži najmanje 60% alkohola. Virus ulazi u tijelo kroz oči, nos i usta te ih ne treba dirati neopranim rukama. Kirurške maske sprječavaju širenje infekcije sa bolesnih ljudi na druge. Za uobičajeni socijalni kontakt sa oboljelom osobom dovoljna je hirurška maska (naročito kod oboljele osobe) i fizička distanca od najmanje 2 metra. Osoba koja je u toku zadnjih 14 dana bila u bliskom kontaktu sa oboljelim od COVID-19 treba biti stavljena pod aktivni nadzor u samoizolaciji.
Samo na ovaj način zajedno sa odgovornim građanima, možemo se izboriti sa ovom nepredvidivom bolesti.
Tuzla, 2.7. 2020.g.
Prim. prof. dr Dilista Piljić
specijalista infektolog