Anemija-snižena koncentracija hemoglobina u krvi. Ako je koncentracija hemoglobina nastala zbog dilucije povećanim volumenom plazme (npr. u trudnoći), anemija je fiziološka. Simptomi su: umor, dispneja, palpitacije, glavobolje, tinitus (zujanje u ušima), anoreksija. Znakovi bolesti su: blijeda koža i sluznice (vidljivo na konjunktivama), tahikardija.

Anemija, aplastična- naziv za bolest kod koje je koštana srž vrlo slabo razvijena, a posljedica toga je manjak svih krvnih stanica u cirkulaciji. Smatra se da je uzrokovana oštećenjem zajedničke matične stanice iz koje se kasnije razvijaju sve loze krvnih stanica. Posljedica je slaba razvijenost ili nerazvijenost koštane srži.

Uzroci mogu biti i prirođeni kao kod Fanconijeve anemije i kongenitalne diskeratoze
Imunološki uzroci ove bolesti mogu nastati kod liječenja lijekovima koji potiskuju obrambeni sustav (imunosupresivi) nakon zahvata presađivanja koštane srži. Aplastična anemija česta je nakon liječenja lijekovima koji potiskuju obrambeni sustav (imunosupresivi), lijekovima protiv tumora (citostatici, hemoterapija), nakon zračenja, uzimanja derivata benzena i drugih ugljikovodika, kloramfenikola itd. I neke infektivne bolesti mogu biti uzrokom aplastične anemije, a opisani su slučajevi nakon zaraze s virusnim hepatitisom, Epstein-Barrovim virusom, parvovirusom, HIV-om. Aplastična anemija koja nastaje tijekom trudnoće većinom nestaje nakon poroda.
Klinička slika: početak aplastične anemije je u većine bolesnika neprimjetan. Prvi su simptomi slabost i umor kojima je uzrok smanjen broj crvenih krvnih stanica (eritrocita). Manjak eritrocita uzrokovan je smanjenom proizvodnjom u koštanoj srži i krvarenjima iz nosa, zubnog mesa, vagine, probavnog sustava, potkožnog tkiva. U većine je bolesnika krvarenje blaže, u nekih se kao prvi simptom javlja krvarenje u mrežnicu oka ili mozak. Krvarenja nastaju zbog manjka krvnih pločica – trombocita. Bolesnici obično imaju jako nizak broj bijelih krvnih stanica koje služe za obranu organizma, ali je zanimljivo da nemaju tako često bakterijske infekcije. Bolesnici su jako blijedi, a po koži, očnoj spojnici, očnoj pozadini i zubnom mesu mogu se nalaziti točkasta krvarenja i krvni podljevi (hematomi). Vrućica je česta, a tipični znaci infekcije često izostaju zbog iznimno niskog broja leukocita (bijelih krvnih stanica). Tijek bolesti: ovisi uglavnom o težini bolesti, manje o uzroku. Blaži oblik može prijeći u teži oblik, a u nekih bolesnika se proizvodnja jedne ili više grana krvnih ćelija može posve normalizirati. Na tijek bolesti utječu infekcije te vrsta i mjesto krvarenja. Premda infekcije nisu prvenstveni simptom bolesti, s vremenom postaju jedan od najvažnijih faktora za tijek bolesti. Manjak eritrocita i trombocita često se liječi transfuzijama krvi, što je povezano s raznim komplikacijama kao što su upale jetre (hepatitis) i taloženje željeza u organizmu (hemosideroza). Kod ovih je bolesnika povećan rizik od obolijevanja od leukemija, mijelodisplastičnog sindroma ili paroksizmalne noćne hemoglobinurije. Dijagnoza: dijagnoza aplastične anemije temelji se na: krvnim pretragama pri čemu se gleda broj stanica, punkciji koštane srži, biopsiji kosti, koncentraciji željeza i njegovog nosača (transferina) u krvi. Sve ove pretrage pokazuju smanjenje svih vrsta krvnih stanica. Terapija: za liječenje je potrebna visoko specijalizirana medicinska ustanova i tim medicinskih stručnjaka. Blagi oblici liječe se androgenima (muški spolni hormoni), a teški oblici presađivanjem koštane srži. U većine bolesnika nakon presađivanja koštane srži dolazi do oporavka krvotvorno sustava. Potporne mjere su važne kod svih oblika bolesti, a uključuju odstranjenje štetnih faktora iz okoline bolesnika, liječenje infekcija antibioticima te kod žena primjenu steroidnih kontracepcijskih sredstava (anti-baby pilule) da bi se spriječila obilna menstrualna krvarenja. Primjenjuju se još i transfuzije, čimbenici koji stimuliraju stanice koštane srži te lijekovi koji suzbijaju rad imunološkog sustava.

Anemija, hemolitička, izazvana lijekovima– dvije su vrste lijekova koje mogu izravno uzrokovati imunološko razaranje eritrocita: 1. lijekovi kao što je alfa-metildopa, lijek protiv visokog tlaka 2. lijekovi koji se mogu vezati na površinu eritrocita i izazvati stvaranje antitijela usmjerenih protiv kompleksa lijek-eritrocit. Razaranje eritrocita uglavnom ovisi o količini i prisutnosti lijeka i obično ubrzo prestaje nakon što prestane njegova primjena.

Anemija, hemolitička kod povećanja slezene– slezena je vrlo djelotvorna u hvatanju i uništavanju eritrocita koji imaju i vrlo blage poremećaje. Razlog je u pojedinim vrlo uskim krvnim prostorima slezene kroz koje se eritrocit mora provlačiti i mijenjati oblik, a ukoliko postoji u njemu neki od poremećaja građe, on se neće uspjeti provući te se uništava. Normalna slezena ne predstavlja prijetnju normalnim eritrocitima sve dok ne ostare. Ukoliko je razaranje krvnih ćelijaa toliko da uzrokuje simptome, odstranjenje slezene obično pomaže.

Anemija imunohemolitička, uzrokovana “hladnim” antitijelima– antitijela koja reagiraju bolje na nižim temperaturama nazivaju se “hladna” antitijela. Ova se antitijela mogu razviti kao rezultat tumorskog bujanja limfocita (limfociti su vrsta bijelih stanica, imaju obrambenu ulogu u organizmu i proizvode antitijela) te kao reakcija na infekciju. Tumorsko bujanje limfocita koje dovodi do ove bolesti može biti malignog ili benignog karaktera. Od infekcija, radi se o mikroorganizmu Mycoplasma pneumoniae te kod infektivne mononukleoze. U obje bolesti je nivo hladnih” antitijela obično niska, a povremeno naraste toliko da može uzrokovati uništavanje eritrocita. Klinička slika: dvije su vrste očitovanja izazvanih “hladnim” antitijelima: akrocijanoza i hemoliza.

Liječenje:
Promjene boje kože najbolje reagiraju na održavanje pacijenta u toplom okolišu. Transfuzija može uzrokovati ubrzanje bolesnog procesa. Ukoliko je bolest teška, lijekovi koji se koriste su: klorambucil i ciklofosfamid. Prognoza: bolest hladnih antitijela obično ne prestaje već traje drugo vremena. Ako je temeljni uzrok bujanje limfocita, karakter te bolesti određuje prognozu. U onih bolesnika u kojih se čini da se bolest pojavila spontano, ničim izazvana, može se nakon nekoliko godina pojaviti jasna bolest bujanja limfnih stanica.

Anemija imunohemolitička, uzrokovana “toplim” antitijelima– antitijela reaktivna na tjelesnoj temperaturi nazivaju se i “topla antitijela”. Bolest razaranja eritrocita ovim antitijelima može se javiti u bilo kojoj dobi, najčešće u žena u starijoj dobi. U približno četvrtine bolesnika, ova je bolest komplikacija osnovne bolesti koja napada imunološki sustav, osobito kronične limfocitne leukemije, non-Hodgkinovog limfoma i sistemskog eritemskog lupusa. Težina anemije varira od vrlo blagih do vrlo teških oblika, ovisno o pacijentu i osnovnoj bolesti. Osim anemijom, bolest se karakteriše povećanjem slezene, a ponekad je povećana i jetra. Može biti prisutan i smanjen broj trombocita (trombocitopenija), Istodobno postojanje imunološkog razaranja eritrocita i trombocita naziva se Evansov sindrom pri čemu su različita antitijela usmjerena protiv trombocita, odnosno eritrocita. Povremeno se javlja i venska tromboza. Liječenje se provodi samo u težih stupnjeva anemije – kortikosteroidima. U teškim slučajevima potrebna je i transfuzija krvi. Kod otpornosti na kortikosteroide, liječenje se provodi imunosupresivima. Pri izboru davatelja krvi, potrebno je isključiti kontakt s eritrocitima koji imaju proteine na koje već postoje antitijela. U većine bolesnika ova se bolest drži pod kontrolom kortikosteroidima, odstranjenjem slezene i njihovom kombinacijom.

Anemija kronične upale– kod dugotrajnih upalnih bolesti, koja traje duže od mjesec dana, bolesnici obično razviju blagu do umjerenu anemiju. Težina anemije obično je razmjerna težini i trajanju upale. Ova se vrsta anemije često nađe i kod tumorskih bolesti. Ne reagira na pokušaj liječenja preparatima željeza, vitamina B12 ili folne kiseline.

Anemija, megaloblastična- a. koja nastaje zbog manjka vitamina B12 (kobalamin), a naziv je dobila po velikim eritrocitima koji su karakteristični za ovaj poremećaj. Bolest može nastati uslijed nedovoljnog unosa hranom (npr. vegetarijanska prehrana), poremećaja probavnog sistema koji uzrokuju manjak unutrašnjeg faktora potrebnog za apsorpciju B12 iz crijeva, parazitarnih bolesti i otrovanja dušik-oksidom.

Anemija, mijeloftizična– bolest koja nastaje kad koštanu srž preplave tumorske stanice, vezivno tkivo ili reakcija na kroničnu infekciju (granulomi). Tumorske ćelije mogu poticati od same koštane srži (tumorske stanice kod leukemija, mijeloma, limfoma) ili biti presadnice (metastaze) tumora koji se nalaze izvan koštane srži. Najčešće je uzrok bolesti invazija tumorskih ćelija a od karcinoma želuca, dojke, prostate, pluća i štitnjače. Bolesnicima kojima je koštana srž ispunjena vezivnim tkivom nalazi se povećana jetra i slezena. Stvaranje granuloma, posebnih oblika upalne ćelijske reakcije na kroničnu infekciju, u koštanoj srži mogu uzrokovati uznapredovali oblici tuberkuloze. Isto tako i rijetke bolesti nakupljanja (tezaurizmoze) mogu dovesti do ovog stanja (npr. Niemann-Pickova i Gaucherova bolest). Kod tih bolesti zbog nedostatka enzima ne mogu se stvarati konačni metabolički proizvodi potrebni organizmu, pa se prekomjerno stvaraju spojevi koji se ne mogu iskoristiti, te dolazi do njihovog deponiranja. Invazija tumorskih ili drugih opisanih ćelija  dovodi do potiskivanja razvoja eritrocita i trombocita, a leukocitna loza uopšte nije pogođena nego je normalna ili čak umnožena. To praktično znači da promjene nisu uzrokovane fizičkim učinkom bujanja stranog tkiva u koštanoj srži već indirektnim promjenama te izlučivanjem različitih materija. Rezultat je otpuštanje u krv mladih, nezrelih stanica eritrocita i trombocita koji ne mogu obavljati svoju funkciju. Dijagnoza: dijagnoza se postavlja na temelju razmaza krvi, punkcije koštane srži i biopsije kosti. Terapija: za liječenje je bitno ukloniti uzrok koji je doveo do preplavljivanja koštane srži stanicama koje se tu inače ne nalaze. Važno je dobro provjeriti je li u pitanju tuberkuloza jer se ona može izliječiti, za razliku od ostalih uzroka, npr. tumora koji su obično u završnoj fazi kada daju presadnice u koštanu srž. Tada je liječenje usmjereno na mjere koje bolesniku olakšavaju simptome – transfuzije krvi.

Anemija, sideropenična- a. koja nastaje zbog manjka željeza, onda kada su smanjeni njegov unos u organizam ili njegovo iskorištavanje iz crijeva. Manjak željeza u starijih i siromašnijih osoba uzrokovan je neodgovarajućom prehranom zbog manjka financijskih sredstava. Anemija može nastati i zbog povećanog gubitka željeza kod krvarenja i bolesti koje uništavaju eritrocite. Klinička slika: slabost, vrtoglavica, nemoć, osjećaj lupanja srca, poteškoće koncentracije, ponekad otežano disanje. Zbog poremećaja izgradnje ćelija u organizmu javljaju se različiti poremećaji – upalne promjene jezika, želuca, rane u kutovima usana, pucanje noktiju. Liječenje: liječi se uzimanjem tableta koji sadrže željezo. Željezo se najbolje iskorištava kad se uzima između obroka. Često ovo liječenje prati osjećaj težine u želucu, nadutost, ponekad i bolovi. Liječenje mora trajati 3-6 mjeseci.

Anemija srpastih stanica– nastaje zbog poremećaja u građi hemoglobina, sastavnog dijela eritrocita. Važan je uzrok smrtnosti i pobola među crncima. Uzrok: bolest je nasljedna i nastaje zbog molekularnog poremećaja u građi hemoglobina koji mijenja oblik eritrocita od normalnog diskoidnog u oblik srpa. Srpasti se eritrociti teže provlače kroz kapilare, smanjen im je vijek trajanja te nastaje anemija. Simptomi: kod bolesnika se ponavljaju bolne krize uzrokovane začepljenjem krvnih žilica nefleksibilnim srpastim eritrocitima. Ove epizode mogu nastati iznimno brzo i uključuju bolove u različitim dijelovima tijela, osobito u trbuhu, grudima, leđima i zglobovima. Bolne krize najčešće su provocirane infekcijom. U odraslog bolesnika često postoje poremećaji u brojnim organima zbog ponavljanih oštećenja. Može biti zahvaćen svaki organ, a osobito su pogođena pluća, bubrezi, jetra, koža i srce. Dijagnoza: postavlja se uzimanjem detaljne povijesti bolesti, pregledom bolesnika, pregledom razmaza krvi, srpasti test i elektroforeza hemoglobina. Liječenje uključuje potporne mjere kao što je: liječenje antibioticima zbog učestalih infekcija, davanje lijekova protiv bolova, transfuzije krvi ili transfuzije eritrocita. Prevencija: roditelji koji su nosioci bolesti trebaju otići u genetsko savjetovalište. Postoji mogućnost dijagnoze bolesti u prvom tromjesečju trudnoće i ako se ustanovi da je dijete oboljelo, roditelji mogu donijeti odluku o prekidu trudnoće.

Anemija, uzrokovana imunološkim mehanizmima– imunološko razaranje eritrocita koje nastaje razaranjem eritrocita antitijelima. Vrste antitijela: 1.antitijela stečena transfuzijama krvi ili trudnoćom, 2. antitijela reaktivna na tjelesnoj temperaturi, usmjerena na pacijentove eritrocite 3. antitijela koja se aktiviraju na hladnoći, a usmjerena su protiv vlastitih eritrocita. Dijagnoza: glavna dijagnostička pretraga za dokazivanje ove anemije je Coombsov test. Antitijela usmjerena protiv specifičnih ljudskih krvnih proteina u ovom će testu dovesti do sljepljivanja eritrocita ukoliko eritrociti na sebi imaju te proteine.

Anemija, zbog manjka aktivnosti (G6PD)– manjak glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze (G6PD) je bolest koja zahvaća 200 milijuna ljudi širom svijeta. Česta je u mediteranskom području. Klinički problemi nastaju kad se oboljeli izlože nekoj vrsti okolišnog stresa, najčešće uslijed infekcije, uzimanja određenih lijekova ili otrova (najčešće sulfa lijekovi, lijekovi protiv malarije) i hrane (bob).
Pacijenti oboljeli od nedostatka G6PD mogu doživjeti krize bolesti unutar nekoliko sati od izlaganja stresnom čimbeniku. Broj pacijenata je izrazito osjetljiv na zrnja boba i razvit će tešku krizu nakon izlaganja. Liječenje treba usmjeriti ka sprečavanju izlaganja provocirajućim čimbenicima iz okoline i liječenju infekcija.

Anemija, zbog traume u cirkulaciji– mehaničko oštećenje može uzrokovati razaranje eritrocita na nekoliko načina: 1. ako krvne žile prelaze iznad površine kosti, eritrociti se oštećuju zbog vanjskog utjecaja velikih fizičkih napora. Bolest se, npr. javlja nakon dugotrajnog šetanja ili trčanja, osobito na tvrdoj podlozi i ako osobe nose obuću s tankim đonom. Razaranje eritrocita može se spriječiti umetanjem mekanih unutarnjih uložaka u obuću. Slično oštećenje eritrocita može nastati nakon karate treninga i sviranja bongo bubnjeva. Posebno liječenje nije potrebnom, 2. ukoliko u cirkulaciji postoji neodgovarajući gradijent tlaka nastao zbog nepravilnih srčanih zalistaka ili nakon ugradnje umjetnih srčanih zalistaka. Manjak željeza nastao razaranjem eritrocita može se ispraviti uzimanjem tableta željeza. Ograničenje tjelesne aktivnosti također smanjuje stepen oštećenja eritrocita. Kad ove mjere zakažu, potrebno je korigirati srčani zalistak ili ugraditi novi umjetni zalistak. 3. ukoliko u malim krvnim sudovima postoje istaložene mase koje otežavaju prolaz eritrocita i uništavaju ga. Općenito, tri su uzročna stanja: a) poremećaj zida krvnih sudova u poznatim bolestima: zloćudno visoki krvni protisak, eklampsija, odbacivanje bubrežnog transplantata, zloćudni tutom sa metastazama i tumor krvnih žila (hemangiom), b) teška bolest nepoznata uzroka: trombotična trombocitopenična purpura i hemolizno-uremijski sindrom, c) poremećaj zgrušavanja krvi koji se očituje stvaranjem ugrušaka u cijeloj cirkulaciji.