{"id":1255,"date":"2016-02-24T09:25:23","date_gmt":"2016-02-24T09:25:23","guid":{"rendered":"http:\/\/10.0.0.65\/ukctuzla3\/?page_id=1255"},"modified":"2016-02-24T09:25:23","modified_gmt":"2016-02-24T09:25:23","slug":"depresija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/?page_id=1255&lang=bs","title":{"rendered":"Depresija"},"content":{"rendered":"<p>Samo ime depresija dolazi od latinske rije\u010di i zna\u010di poti\u0161tenost. Kada ljekari govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizi\u010dkih stanja koje karakteri\u0161u poreme\u0107aji raspolo\u017eenja, tj. afektivni poreme\u0107aji. Oni se prepoznaju kao sni\u017eeno raspolo\u017eenje, negativni osje\u0107aji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poreme\u0107aja sna i apetita.<\/p>\n<p><strong>Tko obolijeva od depresije? <\/strong><br \/>\nTrenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresivnog poreme\u0107aja pati izme\u0111u 100.000 i Podaci govore da trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovni\u0161tva industrijski razvijenih zemalja. Zasad se \u010dini da su \u017eene ugro\u017eenije od mu\u0161karaca, jer se kod njih depresija dijagnosticira dva do tri puta \u010de\u0161\u0107e. Prema podacima, oko 15 posto najte\u017ee oboljelih, koji su lije\u010deni u bolnici, sami okon\u010daju vlastiti \u017eivot zbog velike patnje. Smatra se da vi\u0161e od dvije tre\u0107ine samoubojstava po\u010dine bolesnici koji su u te\u0161koj depresiji.<\/p>\n<p><strong>\u0160to uzrokuje depresiju? <\/strong><br \/>\nNaj\u010de\u0161\u0107i otponac za razvoj bolesti su vanjski \u010dimbenici, kao \u0161to su pretrpljeni stres, Depresija je bolest centralnog nervnog sistema koja nastaje zbog promjena u \u017eiv\u010danim \u0107elijama i hemijskim procesima u mozgu. Naj\u010de\u0161\u0107i uzroci\u00a0 za razvoj bolesti su vanjski faktori, kao \u0161to su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Pokazalo se da neke osobe imaju uro\u0111enu sklonost (predispoziciju) depresiji, koja se genetski prenosi. Biolo\u0161ka psihijatrija stoga govori o depresivnoj gra\u0111i, koja je zapisana u genetskom kodu, a ozna\u010dava osobitu sklonost razvijanja depresivnoga poreme\u0107aja.<\/p>\n<p><strong>Simptomi depresije <\/strong><br \/>\nNeki od simptoma depresije su poti\u0161tenost, tuga, zabrinutost, osje\u0107aj bespomo\u0107umor, Depresija se mo\u017ee prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik ja\u010dinom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. Naj\u010de\u0161\u0107i simptomi depresije su:<\/p>\n<ul>\n<li>poti\u0161tenost, turobno raspolo\u017eenje, navala crnih misli i sje\u0107anja;<\/li>\n<li>intenzivna tuga, samosa\u017ealjenje, napadaji pla\u010da;<\/li>\n<li>osjetljivost, ranjivost, razdra\u017eljivost (&#8220;sve me smeta&#8221;);<\/li>\n<li>strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja (&#8220;ne\u0161to stra\u0161no \u0107e se dogoditi&#8221;);<\/li>\n<li>pesimizam, bezna\u0111e i bespomo\u0107nost (&#8220;nema mi spasa&#8221;, &#8220;nikad mi ne\u0107e biti bolje&#8221;);<\/li>\n<li>osje\u0107aj bezvrijednosti, krivnje i suvi\u0161nosti (&#8220;nitko me ne voli&#8221;, &#8220;nitko me ne treba&#8221;);<\/li>\n<li>osamljenost, osje\u0107aj nepripadanja ili neza\u0161ti\u0107enosti (&#8220;potpuno sam sam na svijetu&#8221;);<\/li>\n<li>nesposobnost u\u017eivanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima (&#8220;ni\u0161ta me ne veseli&#8221;);<\/li>\n<li>bezvoljnost, letargija (&#8220;ni\u0161ta mi se ne da&#8221;);<\/li>\n<li>oslabljena koncentracija i poreme\u0107aj pam\u0107enja;<\/li>\n<li>umor, iscrpljenost, manjak energije;<\/li>\n<li>zna\u010dajno smanjen ili pove\u0107an apetit;<\/li>\n<li>nesanica ili prevelika potreba za snom;<\/li>\n<li>tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;<\/li>\n<li>\u017eelja za smr\u0107u ili planiranje samoubojstva (&#8220;ne mogu vi\u0161e izdr\u017eati&#8221;, &#8220;bolje da me nema&#8221;).<\/li>\n<\/ul>\n<p><strong>Lije\u010denje depresije <\/strong><br \/>\nU lije\u010denju depresije naj\u010de\u0161\u0107e se koriste lijekovi, tzv. antidepresivi. Oni uklanjaju ili Prvo pitanje koje se name\u0107e kada nas pogodi depresija je \u0161to u\u010diniti. U svakom slu\u010daju treba potra\u017eiti pomo\u0107 ljekara. To mo\u017ee biti ljekar porodi\u010dne\/obiteljske medicine, koji \u0107e sam prepisati antidepresivne lijekove ili \u0107e po potrebi oboljelog uputiti psihijatru. Mo\u017ee se oti\u0107i i psihijatru koji ima privatnu praksu. Na\u017ealost, golemi broj oboljelih te\u0161ko prihva\u0107aju da boluju od psihi\u010dkog poreme\u0107aja i s nelagodom odlaze psihijatru.U lije\u010denju depresije naj\u010de\u0161\u0107e se koriste lijekovi, tzv. antidepresivi. Oni uklanjaju ili ubla\u017eavaju simptome bolesti u roku od jednog do \u0161est tjedna, a mogu se kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom. Antidepresive valja uzimati neprekidno i to\u010dno prema uputama lije\u010dnika, bez odstupanja ili &#8220;improvizacija&#8221; kojima su oboljeli ponekad skloni. Svjetska zdravstvena organizacija preporu\u010duje uzimanje antidepresiva i \u0161est do deset mjeseci nakon nestanka simptoma, a neki stru\u010dnjaci zagovaraju vi\u0161egodi\u0161nje ili \u010dak do\u017eivotno uzimanje lijekova kod pacijenata s kroni\u010dnom depresijom.<\/p>\n<p><strong>Vrste antidepresiva<\/strong><br \/>\nNa tr\u017ei\u0161tu postoje deseci antidepresiva koji su prema svome djelovanju svrstani u nekoliko glavnih skupina. Glavne skupine su inhibitori monoaminooksidaze, tricikli\u010dki antidepresivi te inhibitori ponovne pohrane serotonina. Svima je zajedni\u010dko djelovanje da poja\u010davaju djelovanje jednog ili vi\u0161e neuroprijenosnika te tako ubla\u017eavaju simptome.<br \/>\n<strong>\u0160to treba znati o uzimanju lijekova , a pozitivno je<\/strong><\/p>\n<ol>\n<li>Antidepresivi NE djeluju odmah, poput aspirina ili sredstava za smirenje. Ovisno o obliku bolesti, potrebno je izme\u0111u jedne i \u0161est sedmica da lijekovi dovedu do pobolj\u0161anja. Presudno je da se uzimaju neprekidno i uz potpuno pridr\u017eavanje uputa.<\/li>\n<li>Sve vrste antidepresiva podjednako uspje\u0161no suzbijaju simptome depresije kod gotovo 80 posto oboljelih. Kada se jedan lijek poka\u017ee nedjelotvornim, ljekar mo\u017ee povisiti dozu istog lijeka, prepisati drugi lijek (naj\u010de\u0161\u0107e s druk\u010dijim mehanizmom djelovanja), ili prvom lijeku dodati drugi lijek.<\/li>\n<li>Antidepresivi ne izazivaju ovisnost. Ako pacijent mora lijek uzimati dugoro\u010dno, to je zato \u0161to to zahtijeva priroda bolesti, a ne zbog toga \u0161to lijek stvara ovisnost.<\/li>\n<li>Antidepresivi ne ometaju oboljelog u rje\u0161avanju problema u \u017eivotu, ako problemi postoje. Zapravo, osposobljavaju ga za njihovo rje\u0161avanje.<\/li>\n<\/ol>\n<p><strong>Psihoterapija<\/strong><br \/>\nPsihoterapija je dobrodo\u0161la pomo\u0107 depresivnom pacijentu, prvenstveno u razdoblju prije nego po\u010dnu djelovati lijekovi. Kada mu se stanje pobolj\u0161a, od terapeuta mo\u017ee nau\u010diti neke prakti\u010dne &#8220;antidepresivne&#8221; vje\u0161tine: kako se kvalitetnije ophoditi s ljudima, kako bolje organizirati \u017eivot i izbjegavati stresne situacije, kako tra\u017eiti ono \u0161to \u017eeli i suprotstaviti se onome \u0161to mu ne ide &#8220;u ra\u010dun&#8221;, op\u0107enito kako se afirmirati u dru\u0161tvu.<\/p>\n<p><strong>Alternativne terapije<\/strong><br \/>\nUz lijekove i psihoterapiju depresija se lije\u010di i elektro\u0161okovima te svjetlosnom terapijom. U lije\u010denju depresije pokazali su se u\u010dinkovitima neki postupci koji utje\u010du na biokemijsko-elektri\u010dne procese u mozgu. Jedan od tih postupaka je i elektrokonvulzivna terapija ili terapija elektro\u0161okovima (ECT). Terapija elektro\u0161okovima jo\u0161 uvijek je najbolja metoda lije\u010denja te\u0161ke depresije te mani\u010dne faze bipolarnog poreme\u0107aja. Provodi se u bolnici i potpuno je ne\u0161kodljiva. Oboljelom se daju sredstva za opu\u0161tanje mi\u0161i\u0107a i uvodi ga se u punu anesteziju. Potom mu se na jednu ili obje strane glave stavlja elektroda, koja u mozak pu\u0161ta slabu struju radi izazivanja gr\u010da (konvulzije). Taj je gr\u010d klju\u010dni terapijski element ECT-a. Postupak se ponavlja 6 do 12 puta u razmacima od po dva do tri dana. Svjetlosna terapija se prvenstveno koristi kod zimske depresije, odnosno one koju uzrokuje manjak svjetla. Oboljeli gleda u lampu snage 2.500 do 10.000 luksa izme\u0111u 30 i 120 minuta (\u0161to je slabija lampa tretman traje dulje). U\u010dinak se posti\u017ee ve\u0107 nakon 3 do 4 dana. Terapija nespavanjem poma\u017ee depresivnim pacijentima kojima se zna\u010dajno ubla\u017eavaju simptomi bolesti nakon neprospavane no\u0107i ili nakon 3 do 4 sata ranijeg bu\u0111enja. Mo\u017ee se kombinirati sa svjetlosnom terapijom, tako da se odmah nakon bu\u0111enja pacijent izvrgava jakom svjetlu. \u010cini se da se mo\u017edani elektro-kemijski procesi remete tijekom spavanja, a osobito tijekom REM-faze (faze sanjanja), dok produljena budnost &#8220;vra\u0107a&#8221; poreme\u0107ene procese u normalnu funkciju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Samo ime depresija dolazi od latinske rije\u010di i zna\u010di poti\u0161tenost. Kada ljekari govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizi\u010dkih stanja koje karakteri\u0161u poreme\u0107aji raspolo\u017eenja, tj. afektivni poreme\u0107aji. Oni se prepoznaju kao sni\u017eeno raspolo\u017eenje, negativni osje\u0107aji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poreme\u0107aja sna i apetita. Tko obolijeva od&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":16294,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-1255","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1255","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1255"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1255\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1257,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1255\/revisions\/1257"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1255"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}