Poreme\u0107aji u uzimanju hrane su opasni poreme\u0107aji u pona\u0161anju koji su rezultat me\u0111usobnog djelovanja niza faktora, a mogu uklju\u010divati emocionalne poreme\u0107aje i poreme\u0107aje li\u010dnosti, pritisak u obitelji, mogu\u0107u genetsku ili biolo\u0161ku predispoziciju i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mi\u0161lju o mr\u0161avosti.<\/p>\n
Uvod <\/strong> \u0160to je bulimia nervosa? <\/strong> \u0160to je anorexia nervosa? <\/strong> Nespecificirani poreme\u0107aji u uzimanju hrane Kod koga se javljaju poreme\u0107aji u uzimanju hrane? <\/strong> Etni\u010dki i socioekonomski faktori \u017divot u ekonomski razvijenim zemljama na bilo kojem kontinentu predstavlja ve\u0107i rizik za pojavu poreme\u0107aja u uzimanju hrane nego pripadnost nekoj etni\u010dkoj skupini; simptomi u zemljama s visokim rizikom su za\u010du\u0111uju\u0107e sli\u010dni. \u010cudno je i to da su u razvijenim zemljama i bogati i siroma\u0161ni jednako izlo\u017eeni tom riziku. U stvari, oni u siroma\u0161nijim ekonomskim skupinama mogu biti vi\u0161e izlo\u017eeni riziku od bulimije. \u017divot u gradu predstavlja rizik za bulimiju, ali ne i anoreksiju.<\/p>\n Poreme\u0107aji li\u010dnosti Specifi\u010dni poreme\u0107aji li\u010dnosti povezani su s poreme\u0107ajima u uzimanju hrane: bijeg od stvarnosti kod anoreksije, grani\u010dni slu\u010dajevi kod bulimije te narcizam i kod anoreksije i kod bulimije. Me\u0111utim te se osobine mogu na\u0107i kod bilo kojeg poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Vegetarijanci Nedavno ispitivanje adolescenata vegetarijanaca (od kojih su ve\u0107ina bile \u017eene) pokazalo je da ti tinejd\u017eeri jedu vi\u0161e vo\u0107a i povr\u0107a, dvostruko vi\u0161e su na \u010destim dijetama, \u010detiri puta vi\u0161e su na intenzivnim dijetama, a osam puta vi\u0161e koriste laksative od nevegetarijanaca.<\/p>\n Hroni\u010dne bolesti Nedavno je istra\u017eivanje pokazalo da 10,3% tinejd\u017eerki i 6,9% tinejd\u017eera s kroni\u010dnim bolestima, kao \u0161to su dijabetes ili astma, imaju neki od poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Ti poreme\u0107aji predstavljaju ozbiljan problem u dijabeti\u010dara; postotak rizika je oko 6% i u mu\u0161karaca i \u017eena bilo s tipom 1 ili 2 dijabetesa. Pretjerano uzimanje hrane (bez izbacivanja) je najuobi\u010dajenije kod dijabetesa tipa 2 i \u010desto dovodi do pretilosti. Kod dijabetesa tipa 1 uobi\u010dajene su i bulimija i anoreksija. Ako se u pacijenata koji su ovisni o inzulinu razvije anoreksija, njihova izuzetno mala te\u017eina mo\u017ee neko vrijeme kontrolirati dijabetes. Me\u0111utim, oni \u0107e umrijeti ako prestanu uzimati inzulin i ponovno dobiju na te\u017eini.<\/p>\n Rani pubertet Nova istra\u017eivanja pokazuju da desetogodi\u0161nje djevoj\u010dice povezuju zadirkivanje ili mu\u010denje od strane svojih vr\u0161njaka s mi\u0161lju da su ru\u017ene ili debele bez obzira na svoj stvarni fizi\u010dki izgled. Takvo lo\u0161e mi\u0161ljenje o vlastitom tijelu \u010desto dovodi do poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Tada nije niti iznena\u0111uju\u0107e da postoji ve\u0107i rizik od bulimije i ostalih emocionalnih poreme\u0107aja u djevoj\u010dica u ranom pubertetu, kad se pritisak koji osje\u0107aju svi adolescenti dalje poja\u010dava pa\u017enjom koju posve\u0107uju promjenama na tijelu i koja vodi do anksioznosti.<\/p>\n Uzroci koji dovode do poreme\u0107aja u uzimanju hrane<\/strong> Emocionalni poreme\u0107aji Izme\u0111u 40% i 96% svih pacijenata do\u017eivjelo je depresiju ili tjeskobu; depresija je tako\u0111er uobi\u010dajena u obiteljima pacijenata s poreme\u0107ajima u uzimanju hrane. Ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e bulimi\u010dni, a ne anoreksi\u010dni pacijenti imati emocionalne poreme\u0107aje i disfunkcionalne obitelji. Me\u0111utim nije jasno jesu li emocionalni poreme\u0107aji uzroci ili posljedice poreme\u0107aja u uzimanju hrane, ili oboje. Po\u010detak anoreksije je sredinom svibnja, mjeseca s najve\u0107im brojem samoubojstava. Fobije i opsesivno-kompulsivni poreme\u0107aji obi\u010dno prethode po\u010detku poreme\u0107aja u uzimanju hrane, dok se panika javlja nakon toga. Socijalne fobije, gdje se osoba boji poni\u017eenja u javnosti, prisutne su u oba poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Ljudi s anoreksijom su skloniji opsesivno-kompulzivnim poreme\u0107ajima.. \u017dene s anoreksijom mogu postati opsjednute vje\u017ebanjem, dijetama i hranom. \u010cesto razvijaju kompulzivne rituale – npr. vaganje svakog zalogaja, rezanje hrane na komadi\u0107e ili stavljanje u male posudice. Prisustvo opsesivno-kompulzivnih poreme\u0107aja zajedno s anoreksijom ili bulimijom nema negativne dugoro\u010dne posljedice iako do pobolj\u0161anja u poreme\u0107aju u uzimanju hrane obi\u010dno dolazi s pobolj\u0161anjem simptoma anksioznosti.<\/p>\n Obiteljski utjecaj i geneti\u010dki faktori Negativni faktori u obitelji, koji mogu biti i naslije\u0111eni i stvoreni, igraju glavnu ulogu u poticanju i odr\u017eavanju poreme\u0107aja u uzimanju hrane. U \u017eena s tim poreme\u0107ajima ve\u0107a je u\u010destalost spolnog nasilja. Ljudi s bulimijom \u010de\u0161\u0107e nego ljudi s nekim drugim psihi\u010dkim poreme\u0107ajima imaju pretile roditelji ili su i sami bili deblji tijekom djetinjstva.<\/p>\n Problemi povezani s ro\u0111enjem U nekih ljudi s anoreksijom zabilje\u017eena je velika u\u010destalost problema tijekom trudno\u0107e majke ili nakon njihova ro\u0111enja, \u0161to je moglo imati ulogu u kasnijem razvoju poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Ti problemi uklju\u010duju infekcije, fizi\u010dke traume, gr\u010deve, malu te\u017einu pri ro\u0111enju ili ve\u0107u starost majke. Ljudi s anoreksijom \u010desto su u djetinjstvu imali probleme sa \u017eelucem i crijevima. Do poreme\u0107aja u uzimanju hrane mo\u017ee do\u0107i ako roditelji u djetinjstvu ne osiguraju sigurne temelje. U takvim slu\u010dajevima djeca ne osje\u0107aju sigurnost veza u obitelji i postoji ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e kasnije biti vi\u0161e zaokupljeni te\u017einom i da \u0107e imati manje samopo\u0161tovanja od djece sa sigurnim vezama u obitelji.<\/p>\n Genetski faktori Anoreksija je osam puta \u010de\u0161\u0107a u ljudi koji imaju ro\u0111ake s tim poreme\u0107ajem, me\u0111utim stru\u010dnjaci ne znaju to\u010dno \u0161to bi mogao biti nasljedni faktor. Genetska sklonost mr\u0161avosti uzrokovana br\u017eim metabolizmom i popra\u0107ena kulturolo\u0161kim odobravanjem mo\u017ee u nekih ljudi biti predispozicija za razvoj anoreksije. Naslije\u0111ena sklonost pretilosti tako\u0111er mo\u017ee dovesti do poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Biolo\u0161ki i medicinski faktori Hipotalami\u010dno-pituitarne abnormalnosti. Pitanje je da li su tipi\u010dne abnormalnosti koje se susre\u0107u u neurolo\u0161kim i hormonalnim sistemima ljudi s poreme\u0107ajima u uzimanju hrane posljedice ili uzroci tih poreme\u0107aja. Primarno je sjedi\u0161te ovih poreme\u0107aja u malom dijelu mozga koji se naziva hipotalamus, a koji regulira rad pituitarne \u017elijezde, koja se ponekad naziva glavnom \u017elijezdom zbog svojeg zna\u010daja u koordinaciji \u017eiv\u010danog i hormonskog sustava. Tako\u0111er se poreme\u0107aji u uzimanju hrane mogu povezati i s odre\u0111enim neuroprijenosnicima u mozgu.<\/p>\n Koji su simptomi poreme\u0107aja u uzimanju hrane? <\/strong> Primarni simptom anoreksije je veliki gubitak te\u017eine zbog prestroge i kontinuirane dijete, koja se mo\u017ee sastojati od redukcijske dijete ili ciklusa prekomjernog uzimanja hrane i namjernog pra\u017enjenja. Simptomi mogu biti prikriveni u mladih \u017eena koje imaju i dijabetes i poreme\u0107aje u uzimanju hrane; takvi su ljudi normalne te\u017eine ili \u010dak i prekomjerno te\u0161ki a da su ipak anoreksi\u010dni. Menstruacija mo\u017ee biti neredovita ili izostati. \u010cesto vje\u017ebanje u kombinaciji s mr\u0161avljenjem dovodi do ortopedskih problema, naro\u010dito u plesa\u010da i sporta\u0161a; to mo\u017ee biti prvi znak poreme\u0107aja koji prisiljava takve bolesnike da potra\u017ee lije\u010dni\u010dku pomo\u0107. Ko\u017ea mo\u017ee biti suha i prekrivena tankim dlakama, a vlasi mogu biti tanke. Stopala i ruke su hladni ili ponekad i ote\u010deni. \u017deludac je \u010desto uznemiren i napuhnut. Misli mogu biti konfuzne ili usporene, a bolesnik ima slabu memoriju i ne mo\u017ee donositi prosudbe. Jedan od najneobi\u010dnijih simptoma oba poreme\u0107aja u uzimanju hrane je iskrivljena predod\u017eba o vlastitom tijelu. Iako se takva predod\u017eba obi\u010dno ve\u017ee uz te\u0161ku anoreksiju, ona je \u010de\u0161\u0107a kod bulimije. Ispitivanja su pokazala da bulimi\u010dari \u010de\u0161\u0107e precjenjuju vlastitu te\u017einu; postoji veliki disparitet izme\u0111u onoga kako bi \u017eeljeli izgledati i onoga kako misle da izgledaju nego u ljudi s anoreksijom ili ljudi bez poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Kad vide slike hrane, ljudi s bulimijom obi\u010dno opisuju svoje tijelo kao ve\u0107e nego \u0161to u stvari jest.<\/p>\n Tko postavlja dijagnozu? <\/strong> Dijagnosticiranje bulimije<\/strong> Dijagnosticiranje anoreksije i njezinih komplikacija <\/strong> Kako se poreme\u0107aji u uzimanju hrane lije\u010de? <\/strong> Terapija lijekovima <\/strong> Prognoza – komplikacije bulimije <\/strong> Prognoza – Anorexia nervosa <\/strong> Poreme\u0107aji u uzimanju hrane su opasni poreme\u0107aji u pona\u0161anju koji su rezultat me\u0111usobnog djelovanja niza faktora, a mogu uklju\u010divati emocionalne poreme\u0107aje i poreme\u0107aje li\u010dnosti, pritisak u obitelji, mogu\u0107u genetsku ili biolo\u0161ku predispoziciju i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mi\u0161lju o mr\u0161avosti. Uvod Poreme\u0107aji u uzimanju hrane obi\u010dno se mogu kategorizirati kao bulimia…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":16294,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-1332","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1332","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1332"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1332\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1333,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1332\/revisions\/1333"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1332"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nPoreme\u0107aji u uzimanju hrane obi\u010dno se mogu kategorizirati kao bulimia nervosa, anorexia nervosa i ostali nespecificirani poreme\u0107aji. To nisu novi poreme\u0107aji. Iako je anorexia nervosa prvi put definirana kao medicinski problem 1873., opise samoizgladnjivanja mo\u017eemo na\u0107i ve\u0107 u srednjovjekovnim spisima.<\/p>\n
\nBulimiju, koja je \u010de\u0161\u0107a od anoreksije, karakteriziraju ciklusi pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. Obi\u010dno zapo\u010dinje u ranoj adolescenciji kad mlade \u017eene isprobavaju restriktivne dijete te u slu\u010daju neuspjeha reagiraju pretjeranim uzimanjem hrane. Nakon toga hranu izbacuju ili povra\u0107anjem ili uzimanjem laksativa, dijetnih pilula ili lijekova za smanjenje teku\u0107ine u tijelu. Pretjeranom uzimanju hrane koje prethodi izbacivanju unosi se prosje\u010dno 1000 kilokalorija, ali mo\u017ee se unijeti i do 20000 kilokalorija ili samo 100. Pacijenti u kojih je dijagnosticirana bulimija imaju oko 14 epizoda pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane svaki tjedan. Ljudi s bulimijom koji ne obole od anoreksije normalne su ili malo povi\u0161ene tjelesne te\u017eine koja mo\u017ee fluktuirati vi\u0161e od 20 kg zbog ciklusa pre\u017ederavanja i izbacivanje hrane.<\/p>\n
\nAnorexia nervosa je poreme\u0107aj koji oboljelog dovodi u stanje izgladnjivanja i mr\u0161avljenja, \u010dime se gubi od 15% do \u010dak 60% normalne tjelesne te\u017eine. Polovica tih pacijenata, koji su poznati kao oboljeli od restriktivne anoreksije, smanjuju te\u017einu strogim dijetama; druga polovica, bulimi\u010dni pacijenti, mr\u0161avost odr\u017eavaju izbacivanjem hrane. Iako su obje vrste bolesti ozbiljne, bulimi\u010dni pacijenti \u010desto su u ve\u0107oj opasnosti jer bulimija predstavlja dodatni stres za pothranjeno tijelo.<\/p>\n
\nTre\u0107a kategorija poreme\u0107aja u uzimanju hrane su nespecificirani poreme\u0107aji, koji se ne mogu definirati niti kao anoreksija niti kao bulimija. Ta kategorija uklju\u010duje pretjerano uzimanje bez izbacivanja hrane, rijetke epizode pretjeranog uzimanja i izbacivanja hrane (manje od dva puta tjedno ili takvo pona\u0161anje koje traje manje od tri mjeseca), ponovljeno \u017evakanje i pljuvanje bez gutanja ve\u0107ih koli\u010dina hrane, ili normalnu te\u017einu u ljudi s anoreksi\u010dnim pona\u0161anjem.<\/p>\n
\nSpol i dob U proteklih se nekoliko godina bulimija pove\u0107avala ve\u0107om brzinom od anoreksije. Procjene u\u010destalosti bulimije nervoze u mladih \u017eena kre\u0107u se od 3% od 10%. Mladi ljudi povremeno provociraju povra\u0107anje nakon uzimanja prevelikih koli\u010dina hrane, me\u0111utim ne mogu se smatrati bulimi\u010darima zato \u0161to u ve\u0107ine to povremeno nezdravo pona\u0161anje nestaje. Anorexia nervosa je tre\u0107a naj\u010de\u0161\u0107a kroni\u010dna bolest u adolescentica i procjenjuje se da zahva\u0107a od 0,5% do 3% svih tinejd\u017eerki u zapadnom svijetu. Anoreksija se obi\u010dno javlja u adolescenata. Me\u0111utim u proteklih \u010detrdeset godina u\u010destalost anoreksije u tinejd\u017eera je bila stabilna, a trostruko se pove\u0107ala u mladih \u017eena.<\/p>\n
\nFizi\u010dki vrlo aktivni ljudi Vrlo kompetitivni sporta\u0161i su \u010desto perfekcionisti, \u0161to je osobina ljudi s poreme\u0107ajima u uzimanju hrane. \u017dene koje se bave prezentacijskim sportovima, kao \u0161to su gimnastika i umjetni\u010dko klizanje, te sportovima u kojima je naglasak stavljen na izdr\u017eljivost kao \u0161to je tr\u010danje, posebno su izlo\u017eene riziku. Uspjeh u baletu tako\u0111er ovisi o razvoju \u017eilavog i izuzetno mr\u0161avog tijela. Procjene u\u010destalosti poreme\u0107aja u uzimanju hrane u tim skupinama kre\u0107u se od 15% do 60%. Terminom “trijas sporta\u0161ica”sada se opisuju poreme\u0107aji u menstrualnom ciklusu, uzimanju hrane i osteoporoza, koji predstavljaju sve ve\u0107i problem u mladih sporta\u0161ica i plesa\u010dica.<\/p>\n
\nNe postoji jedinstveni uzrok poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Niz faktora, uklju\u010duju\u0107i kulturolo\u0161ki i obiteljski pritisak, kemijsku neravnote\u017eu te emocionalne i poreme\u0107aje li\u010dnosti zajedno, dovodi i do anoreksije i do bulimije, iako je svaki poreme\u0107aj odre\u0111en razli\u010ditima kombinacijama tih faktora. Genetika tako\u0111er mo\u017ee igrati malu ulogu.<\/p>\n
\nKulturolo\u0161ki utjecaji Ako govorimo o pretilosti, neosporno je da poreme\u0107aji u uzimanju hrane predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Dru\u0161tveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vode\u0107u ulogu u nastajanju poreme\u0107aja u uzimanju hrane. S druge strane, intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje te\u017eine i predstavljaju mladi anoreksi\u010dni modeli kao paradigma seksualne po\u017eude; s druge strane, mediji su preplavljeni reklamama za nezdravu hranu.<\/p>\n
\nSimptomi bulimije mogu biti vrlo suptilni, budu\u0107i da \u017eene s ovim poreme\u0107ajem to prikrivaju i iako su nedovoljne te\u017eine, nisu uvijek anoreksi\u010dne. Op\u0107enito su ljudi s bulimijom zaokupljeni hranom i mogu zloupotrebljavati laksative, dijetne pilule, emetike (lijekove koji poti\u010du povra\u0107anje) ili diuretike (lijekove koji isplavljuju teku\u0107inu iz tijela). Povra\u0107anje mo\u017ee ponekad uzrokovati puknu\u0107e krvnih \u017eila u o\u010dima i oticanje \u017elijezda slinovnica koje tada izgledaju kao vre\u0107ice ispod uglova usta. Zbog prekomjerne kiseline dolazi do karijesa i erozije cakline; obolijeva zubno meso, a na ko\u017ei se mogu pojaviti osip i pri\u0161ti\u0107i. Ponovljeno izazvano povra\u0107anje, pri \u010demu osoba gura ruku u grlo, tako\u0111er mo\u017ee dovesti do malih ogrebotina i \u017euljeva na vrhovima zglobova prstiju.<\/p>\n
\nPrvi korak je priznati da postoji poreme\u0107aj u uzimanju hrane. \u010cesto bolesnika moraju nagovoriti roditelji ili netko drugi da posjeti lije\u010dnika. Budu\u0107i da bolesnik mo\u017ee poricati da problem postoji i da mu se mo\u017ee opirati, preporu\u010duje sa da tijekom razgovora s lije\u010dnikom bude prisutan i prijatelj koji \u0107e dati dodatne informacije o tome kako bolesnik uzima hranu i pomo\u0107i neutralizirati njegov otpor ili poricanje. Na\u017ealost, i roditeljima i bolesniku izuzetno je te\u0161ko priznati da problem postoji. Na primjer, zato \u0161to je hrana va\u017ean dio odnosa izme\u0111u majke i djeteta, poreme\u0107aj u uzimanju hrane mo\u017ee izgledati kao ogromna roditeljska gre\u0161ka. Izuzetno je va\u017eno nadvladati ove osje\u0107aje i obavijestiti lije\u010dnika o bilo kojem sumnjivom gubitku te\u017eine ili problemima u pona\u0161anju povezanima s hranom.<\/p>\n
\nLije\u010dnik bi morao postaviti dijagnozu bulimije ako postoje najmanje dvije bulimi\u010dne epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca. Na temelju ostalih simptoma i povijesti bolesti, lije\u010dnik bi tada kategorizirao bolesnika bilo kao (1) osobu koja sama izaziva povra\u0107anje ili uzima lijekove da bi izbacila hranu ili teku\u0107inu ili (2) osobu koja gladuje ili pretjerano vje\u017eba.<\/p>\n
\nObi\u010dno se pregledom fizi\u010dkih simptoma i osobne povijesti bolesti brzo potvr\u0111uje dijagnoza anoreksije. Standardni kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije su: pacijentovo odbijanje da zadr\u017ei tjelesnu te\u017einu koja je normalna za njegovu dob i visinu; intenzivan strah o debljanja iako je nedovoljne te\u017eine; iskrivljena predod\u017eba o vlastitom tijelu koja smanjuje samopouzdanje; poricanje ozbiljnosti mr\u0161avljenja i izgladnjivanja; u \u017eena, izostanak menstruacije najmanje tri mjeseca. Lije\u010dnik tada kategorizira anoreksiju ili kao restriktivnu (samo stroge dijete) ili anoreksiju bulimiju (prekomjerno uzimanje hrane i namjerno pra\u017enjenje). Budu\u0107i da se taj poreme\u0107aj rijetko javlja u mu\u0161karaca, lije\u010dnici nisu na oprezu s mu\u0161kim pacijentima \u010dak i kad pokazuju klasi\u010dne simptome anoreksije. Treba isklju\u010diti ostale medicinske poreme\u0107aje koji bi mogli uzrokovati anoreksiju, uklju\u010duju\u0107i kroni\u010dni umor, Crohnovu bolest, hipertireozu, Addisonovu bolest, rak, tuberkulozu, anemiju i celijakiju. U svim se slu\u010dajevima moraju napraviti kompletne krvne pretrage, pretrage neravnote\u017ee elektrolita i razina bjelan\u010devina, elektrokardiogram i rendgenski snimak prsnog ko\u0161a, pretrage jetre i bubrega te \u0161titnja\u010de. Niske razine kalija ukazuju na to da je poreme\u0107aj vjerojatno popra\u0107en sindromom prekomjernog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. Ovisno o ozbiljnosti anoreksije, potrebne su i druge pretrage kao \u0161to su gusto\u0107a kostiju ili ostale vrste rendgenskih snimaka.<\/p>\n
\nPrva ve\u0107a pote\u0161ko\u0107a u lije\u010denju poreme\u0107aja u uzimanju hrane je \u010desto otpor anoreksi\u010dnog pacijenta koji vjeruje da je mr\u0161avost normalna pa \u010dak i privla\u010dna, ili bulimi\u010dni pacijent koji smatra da je namjerno izbacivanje hrane jedini na\u010din da se sprije\u010di pretilost. \u010cak i gore, anoreksiju mogu poticati i prijatelji koji su zavidni na mr\u0161avosti ili sportski treneri ili u\u010ditelji plesa koji poti\u010du mr\u0161avost. Vrlo je va\u017eno informirati pacijenta i njegove bliske prijatelje i ro\u0111ake o ozbiljnim posljedicama ovakvog stanja i o va\u017enosti zapo\u010dinjanja lije\u010denja. Pacijenti mogu odustati od programa ako imaju nerealna o\u010dekivanja da \u0107e biti “izlije\u010deni” samo putem terapeuta. Prije nego \u0161to program po\u010dne, treba im se objasniti da je to bolan proces i da zahtijeva puni anga\u017eman i pacijenta i njegove obitelji. Da bi se svladali ovi te\u0161ki poreme\u0107aji potrebno je isku\u0161ati i nekoliko terapeutskih metoda. Povrat bolesti je uobi\u010dajen i zbog njega ne treba o\u010dajavati. Bulimija se najbolje lije\u010di kombinacijom antidepresiva i psihoterapije. Ishod kod bulimije je obi\u010dno povoljniji nego kod anoreksije; \u010dak i nakon oporavka \u017eene s anoreksijom \u010desto zadr\u017eavaju iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu. Me\u0111utim dugoro\u010dna ispitivanja pokazuju oporavak u ve\u0107ini ljudi koji se lije\u010de od anoreksije.
\nPo\u010detno lije\u010denje Umjereni do te\u0161ko bolesni anoreksi\u010dni pacijenti primaju se u bolnicu za po\u010detno lije\u010denje, pogotovo ako je gubitak te\u017eine nastavljen \u010dak i nakon ambulantnog lije\u010denja, ako je te\u017eina 30% ispod minimalne te\u017eine potrebne da bi se odr\u017ealo zdravlje, ako do\u0111e do poreme\u0107aja u sr\u010danom ritmu, u slu\u010daju te\u0161ke depresije ili suicidalnog pona\u0161anja ili u slu\u010daju velikog gubitka kalija ili iznimno niskog krvnog tlaka. Stru\u010dnjaci preporu\u010duju 10 do 12 tjedana za puni nutricijski oporavak. Pacijenti s bulimijom rijetko trebaju biti hospitalizirani osim ako ciklus prekomjernog uzimanja hrane i namjernog izbacivanja nije doveo do anoreksije; lijekovi su potrebni za “skidanje” s namjernog izbacivanja hrane ili u slu\u010daju ve\u0107e depresije.
\nDobitak te\u017eine Osim direktnog lije\u010denja bilo kojeg ozbiljnog medicinskog problema, cilj terapije za anoreksi\u010dne pacijente je pove\u0107ati te\u017einu. Ciljnu te\u017einu postavlja samo lije\u010dnik. Pacijenti koji su izrazito pothranjeni moraju zapo\u010deti s 1500 kilokalorija dnevno kako bi smanjili mogu\u0107nost \u017eelu\u010danih bolova ili napetosti, zadr\u017eavanje teku\u0107ine i sr\u010dano zatajenje. Anoreksi\u010dni pacijenti \u010desto imaju br\u017ei metabolizam i potrebno je vi\u0161e kilokalorija da bi pove\u0107ali te\u017einu. Na kraju se pacijentu daje hrana koja sadr\u017eava 3500 ili vi\u0161e kilokalorija dnevno. Nadomjesci hrani se obi\u010dno ne preporu\u010duju, zato \u0161to bi se pacijent morao ponovo po\u010deti normalno hraniti \u0161to je prije mogu\u0107e. Iako uzimanje hrane nije problem, razgovori o poreme\u0107aju se nikad ne vode tijekom obroka koji su rezervirani za opu\u0161teno dru\u017eenje. Intravenozna prehrana je rijetko potrebna ili preporu\u010dena osim ako pacijentov \u017eivot nije ugro\u017een. Takve invazivne prehrambene mjere ne smiju se nikad koristiti kao oblik kazne tijekom lije\u010denja poreme\u0107aja u pona\u0161anju. Ispitivanje pokazuje da se strogom dijetom metabolizam mo\u017ee priviknuti na pothranjenost i opirati u\u010dincima prekomjernog uzimanja hrane, tako da neki pacijenti imaju te\u0161ko\u0107a u pove\u0107anju tjelesne te\u017eine \u010dak i kad se primjereno hrane.
\nVje\u017ebanje U ljudi s anoreksijom, pretjerano vje\u017ebanje je \u010desto komponenta op\u0107eg poreme\u0107aja. Tijekom programa oporavka, kontrolirane vje\u017ebe mogu se koristiti i kao nagrada za razvoj dobrih prehrambenih navika i kao na\u010din da bi se smanjila nervoza \u017eeluca i crijeva koja obi\u010dno dolazi uz oporavak. Vje\u017ebe se ne smiju raditi u slu\u010daju te\u0161kih medicinskih problema i ako pacijent nije u zna\u010dajnoj mjeri pove\u0107ao tjelesnu te\u017einu.
\nTimski pristup Multidisciplinarni timski pristup koji se sastoji od stalne podr\u0161ke i savjetovanja neophodan je za dugoro\u010dni oporavak od svih vrsta te\u0161kih poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Ovisno o te\u017eini i vrsti poreme\u0107aja, \u010dlanovi tima mogu biti lije\u010dnici specijalizirani za odre\u0111ene komplikacije, dijeteti\u010dari, bihevioralno-kognitivni terapeuti, psihoterapeuti ili medicinske sestre. Svi moraju biti osposobljeni za lije\u010denje poreme\u0107aja u uzimanju hrane.
\nNutricionisti\u010dka terapija Dijeteti\u010dari \u010desto daju strategije za planiranje obroka i obrazovanje pacijenata i roditelja o objektivnim ciljevima prehrane (npr. specifi\u010dna ciljna te\u017eina) i o ozbiljnim zdravstvenim posljedicama ciklusa prekomjernog uzimanja i zatim izbacivanja hrane te strogih dijeta. Dijeteti\u010dar bi tako\u0111er trebao usko sura\u0111ivati s drugim stru\u010dnjacima u timu kako bi integrirali rezultate interpersonalnog i bihevioralnog rada u procesu razvoja dobrih prehrambenih navika.
\nKognitivno-bihevioralna terapija Kognitivno-bihevioralna terapija djeluje na principu da se model krivog razmi\u0161ljanja i uvjerenja o vlastitom tijelu mo\u017ee objektivno prepoznati i promijeniti, \u010dime se mijenja i odgovor i eliminiraju nezdrave reakcije na hranu. To je osnovna terapija za ve\u0107inu pacijenata s poreme\u0107ajima u uzimanju hrane, a posebno je djelotvorna kod bulimije, osobito ako se kombinira s antidepresivima. Proces obi\u010dno traje od \u010detiri do \u0161est mjeseci. U tom periodu pacijent dobiva do tri obroka dnevno, uklju\u010duju\u0107i i hranu koju je prije izbjegavao. Tijekom tog perioda, pacijent pazi na dnevni unos hrane i na cikluse prekomjernog uzimanja i zatim izbacivanja hrane. Pacijent mora prvo nau\u010diti kako prepoznati uobi\u010dajene nezdrave reakcije i negativne misli o hrani. Sve se pogre\u0161ke moraju promatrati objektivno i bez samokriti\u010dnosti i osude. Razgovorom s terapeutom pacijent na kraju sam mo\u017ee raspoznati krive stavove o tijelu i nedosti\u017enom perfekcionizmu koji su osnova njegovog protivljenja hrani i zdravlju. Na tom stupnju on se mo\u017ee uhvatiti u ko\u0161tac s ukorijenjenim i automatskim idejama i po\u010deti ih mijenjati skupom realnih uvjerenja i djelovanjem koje se temelji na razumnim o\u010dekivanjima. Ljudi koji se izlije\u010de od anoreksije i dalje zadr\u017eavaju jaku potrebu za redom i precizno\u0161\u0107u; te osobine, koje su bile rizi\u010dni faktor za poreme\u0107aj, mogu biti i jake kvalitete koje se mogu koristiti za ponovnu izgradnju smislenog \u017eivota.
\nInterpersonalna terapija Interpersonalna terapija bavi se depresijom ili anksiozno\u0161\u0107u koje mogu biti uzrok poreme\u0107aja u uzimanju hrane kao i dru\u0161tvenim faktorima koji mogu utjecati na prehrambene navike. Ova se terapija ne bavi te\u017einom, hranom ili percepcijom tijela. Ciljevi su izraziti osje\u0107aje, otkriti kako tolerirati nesigurnost i promjene te razviti jaki osje\u0107aj individualnosti i neovisnosti. Ta se terapija bavi i spolnim pitanjima i bilo kojim traumati\u010dnim ili nasilnim pona\u0161anjem koje bi moglo biti uzrok poreme\u0107aja u uzimanju hrane. Analiza ispitivanja pokazuje da ta terapija obi\u010dno ne djeluje na ljude koji prekomjerno uzimaju hranu ili u kojih se kognitivna terapija nije pokazala uspje\u0161nom.
\nObiteljska terapija Budu\u0107i da obiteljski stavovi igraju glavnu ulogu u poreme\u0107ajima u uzimanju hrane, mo\u017ee se tvrditi da je jedan od prvih koraka u lije\u010denju anoreksi\u010dnih pacijenata lije\u010denje obitelji. Osje\u0107aj intenzivne krivnje i anksioznosti koje lije\u010dnici susre\u0107u vjerojatno su sli\u010dni onima koje do\u017eivljavaju sa suicidnim osobama. Pretjerano anga\u017eirani roditelj tako\u0111er mo\u017ee svojim pona\u0161anjem poticati poreme\u0107aj u uzimanju hrane (zbog straha od srd\u017ebe ili tuge), ili zato \u0161to se i sam poistovje\u0107uje s kulturnim vrijednostima koje se pridaju mr\u0161avosti. U takvim je slu\u010dajevima naro\u010dito va\u017eno da obitelj u potpunosti razumije opasnost od ovog poreme\u0107aja i da ne sura\u0111uju u bolesti ili \u010dak i smrti ohrabrivanjem takvog stanja. Ako je pacijent u bolnici stru\u010dnjaci preporu\u010duju da obiteljska terapija zapo\u010dne nakon \u0161to je pacijent dobio na te\u017eini, ali prije otpu\u0161tanja pacijenta iz bolnice. Terapija se treba nastaviti i nakon izlaska iz bolnice. Takva je terapija posebno korisna za mla\u0111e bolesnike na koje obitelj jo\u0161 uvijek vr\u0161i jaki utjecaj.<\/p>\n
\nLije\u010denje lijekovima bulimije nervoze Zbog velike u\u010destalosti depresije u bulimi\u010dnih pacijenata, \u010desto se preporu\u010duju antidepresivi. Me\u0111utim u jednogodi\u0161njem je ispitivanju utvr\u0111eno da je kod kori\u0161tenja antidepresiva bez popratne kognitivno-bihevioralne terapije stopa uspjeha samo 18%.
\nLije\u010denje anoreksije lijekovima Nijedna terapija lijekovima se nije pokazala djelotvornom u lije\u010denju anoreksije ili depresije koja obi\u010dno prati i odr\u017eava poreme\u0107aj. Posljedice gladovanja poja\u010davaju popratne pojave i smanjuju djelotvornost antidepresiva. Osim toga, ve\u0107ina antidepresiva smanjuje apetit i doprinosi gubitku te\u017eine.
\nPonovno uspostavljanje hormonalne funkcije i gusto\u0107e kostiju Normaliziranje ravnote\u017ee reproduktivnih hormona va\u017enije je od pove\u0107anja te\u017eine u reguliranju menstrualnog ciklusa. Me\u0111utim estrogenska terapija u borbi protiv osteoporoze nije se pokazala uspje\u0161nom.
\nDrugi pristupi Ispitivanje provedeno na \u017eenama s bulimijom pokazalo je da su bile izrazito osjetljive na hipnozu, koja bi se stoga mogla pokazati korisnom u njihovom lije\u010denju. S druge strane, \u010dini se da ljudi s anoreksijom pokazuju ve\u0107i otpor ranjivosti koja je potrebna u ovom procesu. Neki su istra\u017eiva\u010di primijetili vezu izme\u0111u bulimije i sezonskih afektivnih poreme\u0107aja (depresija koja se poja\u010dava tijekom tamnih zimskih mjeseci); to pokazuje da bi terapija intenzivnim direktnim svjetlom mogla biti korisna. U jednotjednom pokusu u kojem je kori\u0161teno svjetlo, pobolj\u0161ana je depresija u bulimi\u010dnih pacijenata me\u0111utim nije bilo promjena u pona\u0161anju povezanom s prekomjernim uzimanjem i naknadnim namjernim izbacivanjem hrane. Tehnika koja se zove “vo\u0111ena masa\u017ea” smanjila je u\u010destalost tog ciklusa za skoro 75%; ta metoda tako\u0111er koristi audio trake za evociranje slika koje \u0107e smanjiti stres i pomo\u0107i u postizanju specifi\u010dnih ciljeva.<\/p>\n
\nDugoro\u010dna prognoza. Bulimi\u010dari koji zadr\u017ee normalnu te\u017einu i koji ne postanu anoreksi\u010dni susre\u0107u s nekoliko ve\u0107ih zdravstvenih problema. Op\u0107enito su izgledi bolji kod bulimije nego kod anoreksije. Kvarenje zuba, karijes i problemi s desnima uobi\u010dajeni su kod bulimije. Bulimi\u010dne epizode mogu dovesti i do retencije vode i oticanja te nadutosti. Povremeno proces prekomjernog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane mo\u017ee dovesti do gubitka teku\u0107ine i smanjenih razina kalija \u0161to dovodi do slabosti i skoro paralize; stanje se pobolj\u0161ava davanjem kalija. Opasno niske razine kalija dovode do poreme\u0107aja sr\u010danog ritma i smrti Akutni gastritis pa \u010dak i ruptura jednjaka, povezani su sa slu\u010dajevima prisilnog povra\u0107anja. U rijetkim slu\u010dajevima stjenke zadnjeg crijeva postaju toliko slabe da izlaze kroz anus; to je ozbiljan poreme\u0107aj koji zahtijeva operaciju. Samodestruktivno pona\u0161anje. \u017dene s bulimijom sklone su depresiji i riziku od opasnog impulzivnog pona\u0161anja, kao \u0161to su spolni promiskuitet i kleptomanija, koji su zabilje\u017eeni u polovici slu\u010dajeva s bulimijom. Zloupotreba alkohola i lijekova je \u010de\u0161\u0107a u \u017eena s bulimijom nego u op\u0107oj populaciji ili u anoreksi\u010dnih pacijenata. Tako\u0111er je zabilje\u017eeno da velik broj tinejd\u017eerki pu\u0161i u uvjerenju da pu\u0161enje poma\u017ee protiv debljanja. \u017dene s bulimijom \u010desto prekomjerno koriste lijekove koji ne idu na recept, a kao \u0161to su laksativi, sredstva za smanjenje apetita, diuretici, i lijekovi koji poti\u010du povra\u0107anje – obi\u010dno ipeka. Svaki od tih lijekova je rizi\u010dan. Na primjer, zabilje\u017eeno je trovanje ipekom, a u nekih je ljudi normalni rad crijeva po\u010deo ovisiti o uzimanju laksativa. Dijetne pilule, \u010dak i biljne i lijekovi koji ne idu na recept, mogu biti opasni, naro\u010dito ako se zloupotrebljavaju.<\/p>\n
\nZasad ne postoji niti jedan program lije\u010denja anoreksije nervoze koji bi bio potpuno djelotvoran.. U skupinu s najve\u0107im rizikom spadaju ljudi koji imaju i te\u0161ke psiholo\u0161ke poreme\u0107aje. U mnogim ispitivanjima anoreksi\u010dnih bolesnika zabilje\u017eena je stopa smrtnosti od 4% do 20%. Rizik od rane smrti je dvostruko ve\u0107i u bulimi\u010dnih anoreksi\u010dara nego u bolesnika s restriktivnom anoreksijom. U najve\u0107oj su opasnosti pacijenti koje se po\u010dinju lije\u010diti u vrijeme kad su najmanje te\u017eine. Suicid je u nekim ispitivanjima \u010dinio polovicu smrtnih slu\u010dajeva od anoreksije. Drugi rizi\u010dni faktori za ranu smrt uklju\u010duju bolest koja traje du\u017ee od \u0161est godina, prethodnu pretilost, poreme\u0107aje li\u010dnosti i disfunkcionalne brakove.
\nPosebno su ugro\u017eeni mu\u0161ki bolesnici vjerojatno zato \u0161to se u njih bolest kasnije dijagnosticira. Sr\u010dane bolesti naj\u010de\u0161\u0107i su medicinski uzrok smrti u ljudi s te\u0161kom anoreksijom. Srce mo\u017ee razviti opasan ritam, uklju\u010duju\u0107i i spori ritam koji je poznat kao bradikardija. Protok krvi je smanjen i krvni tlak mo\u017ee pasti. Osim toga, sr\u010dani mi\u0161i\u0107i gladuju, gube\u0107i masu. Povisuju se razine kolesterola. Problemi sa srcem naro\u010dito su opasni ako je anoreksija popra\u0107ena bulimijom i kori\u0161tenjem lijeka koji izaziva povra\u0107anje. Minerali kao \u0161to su kalij, kalcij, magnezij i fosfati se normalno nalaze u tjelesnim teku\u0107inama. Kalcij i kalij su posebno kriti\u010dni za odr\u017eanje elektri\u010dne struje koja uzrokuju normalni rad srca. Dehidracija i gladovanje kod anoreksije smanjuju razine teku\u0107ine i sadr\u017eaj minerala – stanje koje je poznato kao neravnote\u017ea elektrolita – \u0161to mo\u017ee biti vrlo ozbiljno i opasno po \u017eivot ako se teku\u0107ine i minerali ne nadomjeste. Reproduktivne i hormonalne abnormalnosti. Anoreksija uzrokuje niske razine reproduktivnih hormona, promjene u hormonima \u0161titnja\u010de i pove\u0107ane razine hormona stresa. \u010cesto su menstruacije tijekom du\u017eeg vremena neredovne ili izostaju (amenoreja), \u0161to mo\u017ee dovesti do steriliteta i gubitka ko\u0161tane mase.
\nU djece i adolescenata s anoreksijom rast je usporen zbog smanjenih razina hormona rasta. Povratak menstruacije, koji ukazuje na ponovno uspostavljene razine estrogena i pove\u0107anje te\u017eine, pobolj\u0161ava izglede za pozitivan ishod. Me\u0111utim kod te\u0161ke anoreksije, \u010dak i nakon lije\u010denja, 25% pacijentica vi\u0161e ne dobije menstruaciju. \u017dene koje zatrudne prije ne\u0161to \u0161to povrate normalnu tjelesnu te\u017einu suo\u010davaju se s lo\u0161om reproduktivnom budu\u0107no\u0161\u0107u, malom te\u017einom djece pri porodu, \u010destim poba\u010dajima, i visokom stopom djece s priro\u0111enim anomalijama. Gubitak ko\u0161tanih minerala (osteopenija) i osteoporoza, uzrokovane niskom razinom estrogena i pove\u0107anim steroidnim hormonima, dovode do visokog poroziteta kostiju koje su sklone frakturama. Samo se \u0161to ranijim uspostavljanjem redovnog menstrualnog ciklusa mo\u017ee sprije\u010diti stalni gubitak ko\u0161tane mase; dobitak na te\u017eini nije dovoljan. \u0160to du\u017ee traje poreme\u0107aj u uzimanju hrane ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e gubitak ko\u0161tane mase biti stalan. Pacijenti koji su rehabilitirani u mladosti (15 godina ili mla\u0111i) vjerojatnije \u0107e posti\u0107i normalnu gusto\u0107u kostiju. U ljudi s te\u0161kom anoreksijom mo\u017ee do\u0107i do o\u0161te\u0107enja \u017eivaca, poreme\u0107enog razmi\u0161ljanja, gubitka osjeta ili ostalih problema sa \u017eivcima u rukama ili stopalima. Snimke mozga pokazuju da su dijelovi mozga izlo\u017eeni strukturalnim promjenama i abnormalnom djelovanju tijekom anoreksije; neke se od tih promjena vra\u0107aju u normalu nakon pove\u0107anja te\u017eine, ali postoje dokazi da neka o\u0161te\u0107enja mogu biti stalna. Anemija se obi\u010dno javlja nakon anoreksije i gladovanja. Perniciozna anemija, uzrokovana izrazito niskim razinama vitamina B12, predstavlja posebno te\u017eak problem. U slu\u010daju te\u0161ke anoreksije, ko\u0161tana mo\u017edina drasti\u010dno smanjuje proizvodnju krvnih stanica, te dolazi do pancitopenije koja je opasna po \u017eivot. Nadutost i konstipacija su \u010desti problemi u ljudi s anoreksijom.
\nKomplikacije u adolescenata s dijabetesom Poreme\u0107aji u uzimanju hrane su jako te\u0161ki u mladih ljudi s dijabetesom tipa 1. Hipoglikemija, ili niski \u0161e\u0107er u krvi, opasna je kod anoreksije a posebno opasna u onih s dijabetesom. Dobar pregled mnogih mogu\u0107ih uzroka poreme\u0107aja u uzimanju hrane, uklju\u010duju\u0107i emocionalne poreme\u0107aje kao \u0161to su depresija, genetika, obiteljski razlozi i medicinska stanja kao \u0161to su abnormalnosti hipotalamusa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"