Iako se autori ne sla\u017eu o izrazu te Europljani i dalje govore o metaboli\u010dkom ili polimetaboli\u010dkom sindromu, a Amerikanci o sindromu X ili sindromu inzulinske rezistencije (IRS), svi se sla\u017eu da su bolesnici s tim sindromom jako ugro\u017eeni od bolesti srca i krvnih sudova.<\/p>\n
Uvod <\/strong> Opis bolesti <\/strong> Pretilost <\/strong> Dislipidemija <\/strong> Povi\u0161eni krvni tlak (hipertenzija) <\/strong> Mjerila za odre\u0111ivanje sindroma X <\/strong> Ciljna skupina bolesnika i klini\u010dki pregled bolesnika sa sindromom X <\/strong> Tokom klini\u010dkog pregleda pri izboru\u00a0 bolesnika va\u017eno je paziti na ove pokazatelje: sistoli\u010dki i dijastoli\u010dki krvni pritisak, tjelesna masa i visina bolesnika, indeks tjelesne mase (Body Mass Index – BMI) te na izra\u010dunavanje omjera struk\/bokovi. Od biokemijskih parametara va\u017eni su: mjerenje nivoa\u00a0 inzulina nata\u0161te i dva sata nakon optere\u0107enja glukozom, mjerenje nivoa glukoze nata\u0161te i dva sata nakon optere\u0107enja, odre\u0111ivanje nivoa triglicerida i holesterola nata\u0161te te uri\u010dne kiseline i albumina u mokra\u0107i.<\/p>\n Lije\u010denje <\/strong> Lije\u010denje: samopomo\u0107 + ljekar op\u0107e prakse <\/strong> Lije\u010denje lijekovima <\/strong> Lije\u010denje pretilosti <\/strong> Lije\u010denje hipertenzije <\/strong> Iako se autori ne sla\u017eu o izrazu te Europljani i dalje govore o metaboli\u010dkom ili polimetaboli\u010dkom sindromu, a Amerikanci o sindromu X ili sindromu inzulinske rezistencije (IRS), svi se sla\u017eu da su bolesnici s tim sindromom jako ugro\u017eeni od bolesti srca i krvnih sudova. Uvod Prije vi\u0161e od 40 godina (1956.) J. Vague iz Marseillea…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":16294,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-1355","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1355","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1355"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1355\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1356,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1355\/revisions\/1356"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ukctuzla.ba\/ukctuzla\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nPrije vi\u0161e od 40 godina (1956.) J. Vague iz Marseillea istakao je da na nizak rizik od krvo\u017eilnih bolesti utje\u010de ne samo koli\u010dina nego i raspodjela masti. Deset godina kasnije, 1966., J.P. Camus prvi je upotrijebio naziv metaboli\u010dki sindrom i upozorio da je u bolesnika sa \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u, hiperlipidemijom (povi\u0161enom razinom lipida u krvi) i gihtom znatno pove\u0107ana ugro\u017eenost od krvo\u017eilnih bolesti. 1968. H. Haller i M. Hanefeld pro\u0161irili su pojam metaboli\u010dkog sindroma i u njega ubrojili pretilost, dislipoproteinemiju (poreme\u0107en omjer lipida u krvi) \u0161e\u0107ernu bolest tipa II, giht i povi\u0161en krvni tlak. Nakon toga u vezi s metaboli\u010dkim sindromom nastupilo je dvadeset godina zati\u0161ja, a 1988. godine G. Reaven opisao je sindrom X, pod kojim podrazumijeva \u0161e\u0107ernu bolest tipa 2, dislipidemiju, povi\u0161en krvni tlak i otpornost na inzulin (inzulinska rezistencija). Reaven je naglasio da pod dislipidemijom podrazumijeva povi\u0161enje razine triglicerida i sni\u017eenje razine HDL-kolesterola i uporno smatra da inzulinska rezistencija nije poseban metaboli\u010dki poreme\u0107aj, pa zato ustraje na nazivu sindrom X i bori se protiv naziva metaboli\u010dki sindrom, koji je uvrije\u017een u Europi. Treba naglasiti da sindrom X postoji i kao kardiolo\u0161ki termin. To je pojava anginoznih bolova u prsnom predjelu i tegoba u bolesnika (prete\u017eno \u017eena u menopauzi) s urednim nalazima i normalnim radom srca u mirovanju. Djelomi\u010dno i zato, ali najvi\u0161e zbog toga \u0161to je u osnovi \u010ditavog poreme\u0107aja inzulinska rezistencija, De Fronzo i Ferrannini predlo\u017eili su naziv Insulin resistance syndrome (IRS), tj. sindrom inzulinske rezistencije.<\/p>\n
\nIako se autori ne sla\u017eu o izrazu te Europljani i dalje govore o metaboli\u010dkom ili polimetaboli\u010dkom sindromu, a Amerikanci o sindromu X ili sindromu inzulinske rezistencije (IRS), svi se sla\u017eu da su bolesnici s tim sindromom jako ugro\u017eeni od bolesti srca i krvnih \u017eila. \u010cetiri su glavne zna\u010dajke metaboli\u010dkog sindroma:
\n1.\u00a0\u00a0 \u00a0pretilost gornjeg dijela tijela (androidni odnosno mu\u0161ki oblik pretilosti u obliku jabuke za razliku od tzv. \u017eenskog u obliku kru\u0161ke),
\n2.\u00a0\u00a0 \u00a0poreme\u0107aj iskori\u0161tavanja glukoze u stanicama,
\n3.\u00a0\u00a0 \u00a0pove\u0107ana koncentracija triglicerida u krvi i
\n4.\u00a0\u00a0 \u00a0povi\u0161en krvni tlak.
\nOsnovna je karakteristika sindroma X to \u0161to se metaboli\u010dki poreme\u0107aji ne javljaju pojedina\u010dno kao \u0161to se nekad smatralo, nego istodobno i tako zajedno pove\u0107avaju rizik za pojavu koronarne bolesti.<\/p>\n
\nStanje koje sasvim sigurno pridonosi pove\u0107anju\u00a0 ugro\u017eenosti krvnih sudova\u00a0 jest pretilost. U nastanku pretilosti, kao i u nastanku sindroma inzulinske rezistencije, va\u017eni su i neki endokrini poreme\u0107aji. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala da bolesnici s centralnim tipom pretilosti imaju pove\u0107ano lu\u010denje kortizola (hormona nadbubre\u017ene \u017elijezde). Pove\u0107ani omjer struk\/bokovi povezan je sa smanjenim stvaranjem spolnih hormona, kao \u0161to je testosteron u mu\u0161karaca, i sa smanjenim lu\u010denjem hormona rasta. Zbog povi\u0161ene razine kortizola i inzulina u kombinaciji s niskim nivoimama hormona rasta i spolnih steroida mogu se po\u010deti nagomilavati lipidi. Te hormonske promjene vjerojatno izazivaju ja\u010de nagomilavanje potko\u017ene masti. U bolesnika kojima nedostaje bilo testosteron bilo hormon rasta smanjuje se pretilost kad se vrijednosti nedostatnih hormona normaliziraju.<\/p>\n
\nKao \u0161to smo u uvodu rekli, za sindrom X nije karakteristi\u010dan samo jedan poreme\u0107aj nivoa lipida, nego se govori o dislipidemiji, pod kojom se podrazumijevaju prvenstveno povi\u0161ene vrijednosti triglicerida u krvi, ali i sni\u017eene razine “za\u0161titnog” HDL-kolesterola. U sindromu X postoji ve\u0107a koli\u010dina lipoproteina male gusto\u0107e takozvanog subtipa B, koji sadr\u017ei ve\u0107i broj malih gustih LDL-\u010destica (small dense LDL). U nastanku koronarne bolesti ti lipoproteini male gusto\u0107e djeluju zajedni\u010dki s poreme\u0107ajima u zgru\u0161avanju krvi i metaboli\u010dkim poreme\u0107ajima.<\/p>\n
\nHipertenzija je jedna od najva\u017enijih elemenata u sindromu X. Hipertenzivne su osobe ja\u010de otporne na inzulin i imaju ve\u0107e vrijednosti inzulina od osoba koje imaju normalne vrijednosti krvnog tlaka, a postoji i pozitivna veza izme\u0111u stepena\u00a0 hipertenzije i stepena\u00a0 inzulinske rezistencije. Za inzulin se pokazalo da utie\u010de na brojne procese koji sudjeluju u regulaciji krvnog tlaka. Povi\u0161eni nibvoi\u00a0 inzulina u serumu poja\u010davaju apsorpciju natrija u bubrezima i stimuliraju simpati\u010dki nervni sistem\u00a0 uz skeletne mi\u0161i\u0107e i druge organe.<\/p>\n
\nU metabolizmu lipida kod sindroma X prevladavaju povi\u0161ene razine triglicerida (2,3
\nZa odabir\u00a0 su nam dovoljna prili\u010dno jednostavna mjerila. Prvenstveno je to obiteljska anamneza, u kojoj se traga za bolesnicima s oblikom \u0161e\u0107erne bolesti tipa 2 u obitelji kao i za\u00a0 bolestima krvnih sudova . \u0160to se ti\u010de vrijednosti krvnog pritiska, sumnjive su ve\u0107 vrijednosti vi\u0161e od 140\/85 mmHg. U metabolizmu lipida kod sindroma X prevladavaju povi\u0161eni nivoi\u00a0 triglicerida (2,3 mmol\/L) te omjer ukupnog holesterola prema HDL-holesterolu, koji je lo\u0161 ako je ve\u0107i od 5. Omjer izme\u0111u struka i bokova zahtijeva oprez ako je u \u017eena ve\u0107i od 0,85, a u mu\u0161karaca ve\u0107i od 1,0. Dva su jednostavna testa jetrene funkcije: vrijednosti gama-glutamil-transferaze ve\u0107e od 25 jedinica na litru, dok na ultrazvu\u010dnoj pretrazi sumnju pobu\u0111uje masna infiltracija jetre te ako su dva ili vi\u0161e od navedenih pet faktora rizika pozitivni, postoji opravdana sumnja na metaboli\u010dki sindrom (sindrom inzulinske rezistencije). U \u0161e\u0107ernoj bolesti tipa 2 postoji ili apsolutni ili relativni manjak inzulina. To zna\u010di da usprkos postoje\u0107oj hiperinzulinemiji \u010desto u stvari inzulin ne mo\u017ee djelovati na \u0107elijama tkiva. Na metabolizam masti inzulin i uz visoke razine u serumu i dalje djeluje nepromijenjeno. O\u010dito se javlja razdvajanje inzulinske osjetljivosti u metabolizmu glukoze s jedne strane i metabolizmu masti s druge strane.<\/p>\n
\nIz svega navedenog proizlazi da su ciljna skupina bolesnika sa sindromom inzulinske rezistencije ili polimetaboli\u010dkom sindromu ovi bolesnici:<\/p>\n\n
\nSindrom hiperinzulinemije u sredi\u0161njem obliku pretilosti po\u010dinje razmjerno rano u \u017eivotu. Sredi\u0161nji oblik pretilosti i abdominalno nakupljanje masti povezani su s intolerancijom glukoze i naru\u0161enom fibrinolizom (razgradnja krvnog ugru\u0161ka). Osim toga, pretilost neovisno o svim drugim faktorima\u00a0 rizika, pove\u0107ava ugro\u017eenost od koronarne bolesti (bolesti krvnih \u017eila koje opskrbljuju srce).<\/p>\n
\nRazina za\u0161titnog HDL-kolesterola povisuje se samo onda kada se redukcijska dijeta Smanjenje tjelesne mase, odnosno dijeta, prva je mjera u lije\u010denju sindroma X protiv kojega se treba boriti istodobno na vi\u0161e nivoa. Smanjenje tjelesne mase u pretilih nedijabeti\u010dara pobolj\u0161ava iskoristivost glukoze i pobolj\u0161ava regulaciju glukoze u krvi u pretilih bolesnika sa \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u tipa 2. Osim toga, smanjenje tjelesne mase u\u010dinkovito je u sni\u017eenju krvnog pritiska u nedijabeti\u010dara, a i u dijabeti\u010dara sa \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u tipa 2. Sni\u017eenje krvnog pritiska obi\u010dno se vidi ve\u0107 prve sedmice\u00a0 i nastavlja padati s gubitkom tjelesne mase. Tokom lije\u010denja hipokalorijskom dijetom smanjuje se vrijednost triglicerida u serumu; maksimalni se odgovor posti\u017ee nakon \u010detiri sedmice. Za postizanje punog u\u010dinka vrijednosti triglicerida u serumu treba smanjiti na razinu ispod 1,6 mmol\/L. Poznato je da ve\u0107 umjereno smanjenje tjelesne mase, izra\u017eeno kao 5-10 % ili otprilike 5-10 kg tjelesne mase, imaju povoljan u\u010dinak na faktore krvo\u017eilne ugro\u017eenosti. Takva umjerena smanjenja tjelesne mase, pogotovo ako su kombinirana s tjelesnom aktivno\u0161\u0107u, zna\u010dajno smanjuju vrijednosti triglicerida u serumu i istodobno zna\u010dajno pove\u0107avaju vrijednosti HDL-kolesterola. Nivo za\u0161titnog HDL-holesterola povisuje se samo onda kada se redukcijska dijeta kombinira s programiranom fizi\u010dkom aktivno\u0161\u0107u .
\nFizi\u010dka aktivnost je odmah na drugom mjestu me\u0111u nemedikamentnim oblicima lije\u010denja dislipidemija. Me\u0111utim, nije svejedno kakav se oblik tjelesne aktivnosti primjenjuje. Potrebno je barem dva puta tjedno, a optimalno tri puta na tjedan najmanje pola sata, odnosno jo\u0161 bolje 45 minuta baviti se neprekidnom tjelesnom aktivno\u0161\u0107u. Treba se baviti takozvanim sportovima ustrajnosti, kao \u0161to su tr\u010danje, brzo hodanje, plivanje i vo\u017enja bicikla. Naporni sportovi, u kojima se aktivnost odvija samo povremeno, kao \u0161to su nogomet ili dizanje utega, nisu dovoljno uspje\u0161ni.Osim toga, treba paziti i na treniranost, odnosno fizi\u010dku kondiciju, pa i na dob. Jasno da netko tko nije bio nikada fizi\u010dki aktivan ne mo\u017ee odmah po\u010deti s 45 minuta kontinuirane fizi\u010dke aktivnosti, nego \u0107e zapo\u010deti s 10-15 minuta i zatim postupno pove\u0107avati svaki put po pet minuta. Da se ne bismo preopteretili, slu\u017eimo se obi\u010dnim mjerenjem pulsa na ruci ili karotidnoj arteriji na vratu, pri \u010demu pazimo da broj otkucaja bila ne prije\u0111e brojku od 170 minus godine. Tako na primjer jednom pedesetogodi\u0161njaku broj otkucaja pulsa ne smije p 120 u minuti za vrijeme takvog tjelesnog napora i ne bi smio imati ja\u010du zaduhu. (Najbolje bi bilo da mo\u017ee razgovarati s partnerom s kojim se zajedni\u010dki bavi tjelovje\u017ebom.) Svakom bolesniku s hipertrigliceridemijom treba preporu\u010diti apstinenciju od pijenja alkoholnih pi\u0107a.<\/p>\n
\nDanas je metformin jedan od lijekova izbora za pretile osobe sa \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u tipa 2 Od lijekova su, s obzirom na ve\u0107 spomenutu hipertrigliceridemiju, na prvom mjestu fibrati, od kojih je na na\u0161em tr\u017ei\u0161tu zastupljen gemfibrozil i fenofibrat, a tako\u0111er i lijekovi koji snizuju holesterol tzv. statini. U osoba koje istodobno imaju i \u0161e\u0107ernu bolest neovisnu o inzulinu (to su naime \u010desto pretile osobe) glavni je lijek bigvanid metformin. Danas je metformin jedan od lijekova izbora za pretile osobe sa \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u tipa 2 jer pobolj\u0161ava perifernu potro\u0161nju glukoze, ne izaziva povi\u0161enje nivoa inzulina, a osim toga djeluje i anoreksi\u010dno, to jest smanjuje tek ispitanika. Akarboza je inhibitor enzima disaharidaze i djeluje tako \u0161to spre\u010dava kori\u0161tenje \u0161e\u0107era. Njezin u\u010dinak u sindromu inzulinske rezistencije sastoji se u tome da ne izaziva porast vrijednosti inzulina nakon obroka, odnosno da uz primjenu akarboze s po\u010detnim obrokom ne rastu vrijednosti inzulina u serumu. Tijazolidindioni (pioglitazon, rosiglitazon) pobolj\u0161avaju osjetljivost na inzulin aktiviranjem nekih gena uklju\u010denih u sintezu masti i metabolizam ugljikohidrata. Kada se koriste sami, ne izazivaju hipoglikemiju. Rosiglitazon, pokazuje u\u010dinkovitost u kontroli koncentracije glukoze bez uticaja na hipoglikemiju.<\/p>\n
\nKako smo ve\u0107 ranije spomenuli, u lije\u010denju i prevenciji pretilosti najva\u017enija je redukcijska dijeta. Lijekovi se koriste u slu\u010dajevima kada zbog odre\u0111enih razloga dijetu nije mogu\u0107e provoditi. Sibutramin je istodobni inhibitor ponovnog prihva\u0107anja serotonina i noradrenalina. Sibutramin djeluje tako \u0161to smanjuje unos energije, izaziva sitost, istodobno izaziva smanjenje potro\u0161nje hrane i poja\u010danje gubitka energije uzrokuju\u0107i termogenezu putem djelovanja sme\u0111eg masnog tkiva na simpati\u010dna vlakna koja opskrbljuju masno tkivo. Orlistat usporava proizvodnju lipaze, \u017eelu\u010danog enzima koji razgra\u0111uje masno\u0107e. Ne povisuje serotonin, ali pospje\u0161uje njegov u\u010dinak i djeluje kao stimulans.<\/p>\n
\nOsnovno je pravilo u lije\u010denju manifestacija sindroma inzulinske rezistencije, polimetaboli\u010dkog sindroma ili sindroma X da se obzirom na razli\u010ditost etiopatogeneze i Najbolji su lijekovi za lije\u010denje hipertenzije u sindromu inzulinske rezistencije inhibitori enzima koji konvertiraju angiotenzin (ACE-inhibitori) i blokatori alfa-adrenergi\u010dkih receptora, koji istodobno pove\u0107avaju toleranciju glukoze, smanjuju vrijednosti inzulina u serumu i pove\u0107avaju osjetljivost na inzulin. Me\u0111utim, svakako dolaze u obzir i antagonisti kalcijskih kanala, koji ne djeluju na vrijednosti glukoze i inzulina u serumu, ali na\u017ealost smanjuju osjetljivost na inzulin. Tijazidni diuretici i beta-adrenergi\u010dni blokatori nisu indicirani u lije\u010denju hiperlipoproteinemije i inzulinske rezistencije u osoba koje istodobno imaju i hipertenziju. Oni naime mogu pogor\u0161ati toleranciju glukoze, a beta-blokatori, ako nisu selektivni, mogu ometati o\u010ditovanje simptoma hipoglikemije. Osnovno je pravilo u lije\u010denju manifestacija sindroma inzulinske rezistencije, polimetaboli\u010dkog sindroma ili sindroma X da se obzirom na razli\u010ditost etiopatogeneze i klini\u010dke slike pazi da se ne bi lije\u010denjem jednog poreme\u0107aja, npr. hipertenzije, izazvalo pogor\u0161anje drugih istodobno postoje\u0107ih poreme\u0107aja, kao \u0161to su intolerancija glukoze, dislipoproteinemija i hiperinzulinemija. Tako na primjer primjena tijazidnih diuretika, kao \u0161to su hidroklortiazid i higroton, znatno pogor\u0161ava toleranciju glukoze, a osim toga izaziva i hipokalijemiju. Neselektivni beta-adrenergi\u010dni blokatori, ali na\u017ealost i selektivni beta-blokatori pove\u0107avaju vrijednosti imunoreaktivnog inzulina u serumu i smanjuju osjetljivost na inzulin, pa prema tome nisu inducirani za lije\u010denje hipertenzije u sindromu inzulinske rezistencije. Ako se na temelju dva ili vi\u0161e od navedenih simptoma postavi dijagnoza sindroma inzulinske rezistencije, nu\u017ena je istodobna terapija na vi\u0161e razina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"