A. Kendić
7.10.2020.
Univerzitetski klinički centar u Tuzli predstavlja jednu od najvećih zdravstvenih ustanova u našoj zemlji, a cijeli sistem pokreće 2.400 zaposlenih. Dnevno prime skoro 3.500 pacijenata, a pružanje usluga nastoje poboljšati paralelno s rješavanjem problema.
Tuzlanski Univerzitetski klinički centar od ponedjeljka je zvanično dobio generalnog direktora Vahida Jusufovića koji se skoro godinu dana nalazio na ovoj poziciji kao vršilac dužnosti. U razgovoru za Klix.ba rezimirao je protekli period, otkrio koji su problemi sa kojima se suočava ova ustanova, a govorio je i o javnim nabavkama, tome na koji način je trošio novac, nedostatku, ali i zapošljavanju novog kadra te borbi sa pandemijom koronavirusa.
Ova ustanova koja se nalazi u tercijarnom nivou zdravstvene zaštite već nekoliko godina se suočava s ogromnim dugovanjima prema dobavljačima koji se mjere u desecima miliona konvertibilnih maraka. Prošla godina je zaključena s prispjelim akumuliranim dugom u iznosu od 43,5 miliona maraka, ali je on u 2020. smanjen za 5,2 miliona maraka koliko je novca upućeno od Federalne vlade.
“Na sreću nismo imali nikakve dugove prema državi, odnosno doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje, uz ostale poreze na dohodak su plaćeni te je prošla godina završena sa suficitom od skoro 600.000 KM. Isto tako, 2019. nismo primili nijednog zaposlenika u stalni radni odnos, zbog politike, ali i privremene zabrane zapošljavanja te smo u 2020. ušli sa drastično manjim brojem zaposlenika, u odnosu na prethodne dvije godine”, kaže nam Jusufović.
Tekuće poslovanje su uspjeli održati, a u prvom polugodištu ove godine su imali višak prihoda nad rashodima od 1.700.000 KM, uz stabilne i povećane plaće za minimalno 8,4 posto shodno jačanju vrijednosti satnice.
Hronični nedostatak tehničara
U proteklom periodu i ova ustanova zabilježila je prilično veliki odliv kadra, zbog odlaska izvan BiH ili u neke druge klinike. Hronični problem je nedostatak medicinskih sestara i tehničara, a zanimljivo je da su zabilježene situacije gdje su ljekari specijalisti odlazili te se ponovo odlučili vratiti u ovaj klinički centar, poput kardiovaskularnog hirurga, invazivnog kardiologa, otorinolaringologa…
“U prethodnom periodu raspisali smo konkurse za prijem u stalni radni odnos okvirno 50 osoba te smo zaposlili pedijatrijske i akušerske sestre, inžinjere radiologije i laboratorijske tehničare. Obnovili smo i konkurs za prijem medicinskih sestara, a u prvoj etapi, na početku godine smo primili pet doktora sekundaraca, koji već konkurišu za dobijanje specijalizacije. Završen je i novi konkurs za deset doktora sekundaraca, a imamo i projekt sufinansiranja Federalnog zavoda za zapošljavanje za prvi posao i očekujemo da ćemo zaposliti 20 radnika iz različitih profila”, navodi Jusufović.
S druge strane, vrijeme pandemije koronavirusa posebno je aktueliziralo pitanje javnih nabavki, a u javnosti su se dosad pojavljivale informacije o mogućim malverzacijama u realizaciji ovih procesa u našoj zemlji. Jusufović je mišljena da ovakav postupak nabavki u velikoj mjeri šteti zdravstvenim ustanovama u našoj zemlji zbog sporih procedura.
“Zakon o javnim nabavkama je isto kao da vam neko veže ruke i noge i baca u vodu. On ne dozvoljava brzinu i efikasnost što nama treba i sve što se dešava u javnosti je pod pretpostavkom da nešto činite kako biste ostvarili materijalnu koristi ili da bi prekršili zakon. Tu ima i dobrih stvari poput toga da po određenom artiklu u toku kalendarske godine možete ići na direktnu kupovinu bez javnog oglašavanja do šest hiljada maraka”, kaže Jusufović.
Kako je potrošen novac u jeku pandemije?
Javne nabavke na godišnjem nivou u UKC-u Tuzla iznose skoro 43 miliona KM, a kroz direktnu kupovinu opreme i neophodnih materijala Jusufović nam kaže da je potrošio 200.000 maraka u vrijeme pandemije.
“Osim medicinske zaštitne opreme kupili smo reagense, izvršili smo popravke sanitetskih vozila, nabavili laminate za izolatorij u dječijem hospisu, armature kojima smo onemogućili prolaz u UKC, što su nam zahtjevali krizni štabovi, ali i frižidere za čuvanje krvi i preparata u Zavodu za transfuzijsku medicinu”, navodi naš sagovornik.
Zdravstvene ustanove u našoj zemlji od samog početka pandemije često su upućivale vapaje za pomoć zbog nedostatka zaštitne opreme, a takva situacija je bila i u Tuzli. Klinički centar pandemiju je dočekao sa svega 70 zaštitnih odijela koja su zaostala iz ranijih perioda te se nameće pitanje zbog čega se prije nije počelo sa eventualnim priprema za odgovor na pojavu infekcije među pacijentima.
“Niko od nas nije znao da ćemo početkom 2020. imati raširenu svjetsku pandemiju. Naizgled navikani jači sistemi su se jednostavno raspali. U prošloj godini nisam bio tu, ali i onaj ko jeste nije mogao znati šta će se desiti. Kao direktor kliničkog centra ne mogu praviti strateške zalihe zbog tekućeg poslovanja, takve stvari rade na državnom i federalnom nivou. Ovo nam je sigurno pouka da o tome trebamo razmišljati za budućnost”, odgovara Jusufović.
On je naveo i da su od Federalne uprave civilne zaštite dobili 700.000 KM pomoći, a novac su upotrijebili za hitnu kupovinu medicinske zaštitne opreme, dok im je od Zavoda zdravstvenog osiguranja TK naznačeno 370.000 KM koje trebaju opravdati do kraja ovog mjeseca.
Iako im je Federalna vlada pomogla u smanjenju nakupljenog duga, Jusufović navodi da ne može biti zadovoljan potporom u vrijeme pandemije koja je bila usmjerena najmnogoljudnijem kantonu u FBiH i kliničkom centru kojem gravitiraju pacijenti i iz drugih regija.
“Nezadovoljan sam bio raspodjelom PCR testova jer ovdje je najviše stanovnika u FBiH i imamo svoju laboratoriju. Nije se smjelo desiti da dobijemo duplo manje od određenog kantona pa da ja čitavo ljeto provedem kao na iglama, dok su drugi govorili zašto ja galamim. Ali, danas je vidljivo da smo se uspjeli snaći te da nam testova na kraju nije nedostajalo”, dodao je direktor kliničkog centra u Tuzli.
“Ljekari se nisu zatvorili unutar bolnica”
Među građanima se često može čuti rečenica da su se u proteklim mjesecima ljekari zatvorili unutar bolnica i domova zdravlja, pa samim tim i u UKC-u te da im je skoro pa nemoguće prići. Jusufović to danas kategorično odbija.
“Zbog naredbi kriznih štabova u prvom dijelu jesmo, kada je bio obustavljen hladni operativni program i to je trajalo do sredine maja te je ukupni pad za šest mjeseci 38 posto u odnosu na prethodnu godinu, ali kako je vrijeme odmicalo broj usluga i operativnih zahvata se povećao, kao i broj hospitaliziranih pacijenata. Nama dnevno prođe do 3.500 pacijenata kroz trijažni punkt. Problema imamo, idealno nije, ali je teško u istom trenutku zaštititi pacijente i osoblje i obavljati veći nivo zdravstvenih usluga. Medicinski radnici pretrpjeli su psihofizičke napore koji su u određenim trenucima bili teži nego za vrijeme rata”, nastavlja Jusufović.
Kada je riječ o opremi, naš sagovornik priznaje da je ona i dalje u određenim segmentima u zastarjelom stanju, naglasivši da se kroz kupovinu iz vlastitih sredstava, ali i posredstvom donacija nastoje nabaviti novi uređaji.
“To je proces koji funkcioniše, nabavili smo novi artroskop, a sada nam je pri samom kraju tender za nabavku 32-slajsnog i 128-slajsnog CT uređaja s kardio programom, kao i dva digitalizirana rengen aparata. Također, tu je i oprema za zbrinjavanje infektivnog i oštrog otpada koja nam je jako bitna. Nama su i prošle godine bila znatna ulaganja, ali je ove koronavirus to usporio”, pojasnio je Jusufović.
Medicinski propust
A zastarjelu opremu prate i neadekvatne prostorije za hospitalizaciju pacijenata u određenim klinikama, poput one za zarazne bolesti koja je danas pretvorena u COVID bolnicu. Naime, do prošle godine ova klinika funkcionisala je bez jedinica poluintenzivne i intenzivne njege, a pacijenti iz ove bolnice, sa teškom i ozbiljnom patologijom, su se miješali sa onima iz drugih klinika koje su imale spomenute jedinice, što je, prema Jusufovićevim riječima bilo medicinski nedopustivo.
“Mi u toj klinici nismo imali nijedno kiseoničko mjesto, odnosno ona je bila bez centralnog komprimiranog vazduha. U trenutku kada smo krenuli sa erom pandemije morali smo pokrenuti proces fizičkog izmještanja pacijenta u napravljeni respiracijski centar na potpuno drugom mjestu. Zbog svega toga pokrenuli smo postupak oksigenacije ove klinike iz sredstava od tekućeg poslovanja koji će za nekoliko dana biti završen”, pojasnio je Jusufović.
S druge strane, pohvalno je to da u vrijeme pandemije koronavirusa u kliničkom centru u Tuzli nije zapostavljen razvoj medicine te su tamošnji stručnjaci prvi u BiH uradili operacije srca u epiduralnoj anesteziji, odnosno pacijentu koji je budan i bez upotrebe respiratora. Također, lideri su i u uvođenju složenih operacija karcinoma u predjelima glave, zatim medikamentoznog pobačaja, a izvedeno je i šest transplantacija matičnih ćelija.
U narednom periodu planirana je ponovna uspostava žive, srodničke transplantacije bubrega, ali i uvođenje novih procedura vezano za implementaciju endovaskularnih proteza te zajedničkih operacija kolega sa nekoliko klinika.
“Planiramo i pokretanje elektrofiziologije srca jer se iz Zavoda zdravstvenog osiguranja izdvajaju znatna finansijska sredstva za obavljanje ovih zahvata. Riječ je o proceduri gdje se specijalnim metodama ulaska u srce i detektiranja žarišta dolazi do popravljanja promjena srčanog ritma koji je do sada rađen u inozemstvu ili pojedinim privatnim centrima u BiH. Najveći dio opreme smo kupili prošle godine, a veliki broj pacijenata ima detektovan ovaj poremećaj u radu srca”, otkriva sagovornik portala Klix.ba.
Navodi i da je ovom kliničkom centru teško pratiti evropske i svjetske standarde zbog velike razlike u visini finansijskih sredstava koja imaju na raspolaganju.
“Teško je to pitanje jer sa bosanskim parama morate pratiti evropsku medicinu. Na nivou Federacije se po glavi stanovnika za zdravstvenu zaštitu izdvaja 750 KM, a odnos osiguranih i neosiguranih je 1:8. Nasuprot tome u Njemačkoj je taj iznos skoro 30.000 maraka i ti sistemi opet imaju probleme. Mi se maksimalno trudimo entuzijazom i zalaganjem stići evropske standarde i u nekim stvarima smo se približili, poput edukacije i znanja, a sa tehničkom potporom nismo. Ali se ne trebamo predavati jer je važniji čovjek i dobro osoblje od faktora prostora i opreme”, kaže Jusufović.
S našim sagovornikom smo se na kraju dotaknuli i ideje o izgradnji urgentnog centra u Tuzli, koja postoji već okvirno deset godina, ali do danas on nije zaživio.
“Bilo je ozbiljnih pokušaja za tu izgradnju, ali ja vjerujem da je bilo objektivnih i subjektivnih razloga zbog kojih se to do danas nije desilo. Mi smo pokrenuli procedure za aktiviranje ovog projekta jer već imamo završeno idejno rješenje”, naveo je Jusufović te naglasio da će se izgradnjom urgentnog centra riješiti problemi apoteke i parkinga, a pacijenti će dobivati sveobuhvatniji tretman. Vrijednost projekta bi okvirno mogla iznositi 20 miliona KM, a za izgradnju je potrebno pronaći investitora.
Izvor: Klix.ba/UKC Tuzla